Najavljena reforma mirovinskog sustava luksemburškog premijera Luca Friedena (61) predviđa postupno produljenje radnog staža potrebnog za umirovljenje. Iako radnici iskazuju nezadovoljstvo, mnogi među njima priznaju da je sustav do sada bio previše izdašan i da su promjene nužne.
Luksemburg, koji se u Europi često navodi kao primjer zemlje s velikim plaćama i ranim odlaskom u mirovinu, tako bi mogao uskoro izgubiti dio tog ugleda, javlja tamošnji RTL. Podsjeća da je u govoru o stanju nacije održanom 13. svibnja, Frieden predstavio ključne elemente reforme, a najvažniji je – više rada. Time se dodatno produbljuje jaz između sindikata i poslodavaca.
Iako je zakonska dob za odlazak u starosnu mirovinu 65 godina, mnogi Luksemburžani se umirovljuju sa 61 godinom jer, ako imaju 40 godina staža trenutačno, to im jamči punu mirovinu. Planirana postupna reforma predviđa da će se staž od 2030. do 2040. godine produljivati tri mjeseca godišnje, čime će se praktički radnici prisiliti da sve kasnije posežu za penzijom, a u konačnici će to biti sa 65. godina. Za radnike koji danas imaju 45 godina to znači da će raditi dvije i pol do tri godine dulje kako bi ostvarili pravo na punu mirovinu.
Na ulicama Luksemburga, novinari RTL-a bilježe različite reakcije, ovisno o tome jesu li sugovornici domaći radnici ili stranci ili prekogranični radnici.
Među stranim i onima koji ulaze svakog dana u zemlju zbog posla – rezigniranost. Ipak, neki su se pozvali na sve dulji životni vijek i zaključili da je dulji radni vijek zapravo logičan. Drugi su istaknuli da je riječ o nužnoj mjeri za očuvanje sustava za mlađe generacije, uz komentar jednog zaposlenika: “Nitko to ne voli, ali ako mora – mora.” Neki su pak ocijenili kako je reforma dio šireg europskog trenda, budući da većina država ide u istom smjeru.
Jedan belgijski radnik usporedio je situaciju s domovinom, gdje se sustav već mijenja u smjeru umirovljenja sa 67 godina. U Luksemburgu, kaže, većina radnika ipak uspijeva otići u mirovinu sa 60 godina, što smatra velikom razlikom između dvaju sustava.
Domaći radnici izražavaju veće nezadovoljstvo. Neki su otvoreno kazali da “nitko ne želi raditi dulje”, dok su drugi propitivali je li vlada uopće razmotrila alternativna rješenja, umjesto da teret jednostavno prebaci na radnike. Unatoč različitim stavovima, većina ispitanika svjesna je da su promjene neizbježne.
