Prije više od godine dana mediji su javili da se pjevačica Gabi Novak (88) oporavlja se od ozljede kralježnice u jednom zagrebačkom domu za rehabilitaciju. “Stigla sam prije dva tjedna. Morat ću se držati nekih pravila i odmarati. Tu ostajem još mjesec-dva”, kazala je tada Gabi.
No od tada se rijetko ili nikako pojavljivala u javnosti. Da još uvijek liječi ozljedu, doznao je Story za koji je proslavljena pjevačica odvojila nekoliko trenutaka dragocjenog vremena. “Bolesna sam, dobila sam neku prehladu pa ležim malo, ali liječim se, ide ka boljem, po planu”, kazala je.
“Zdravlje je najvažnije u životu što možete imati, Bog neka vam da zdravlja. Čuvajmo se svi i borimo za zdravlje, a ne za druge gluposti”, poručila je čitateljima proslavljena pjevačica, objasnivši da je kralježnica još uvijek muči.
“Još uvijek je problem ta kralježnica, a tu sam jer ne želim opterećivati svoju obitelj, lijepo sam se sklonila u jedan centar u kojem mi je lijepo i u kojem brinu drugi za mene, a ne moja obitelj. Moj Matija radi i putuje, nevjesta isto radi, unuka Lu studira i tako dalje. Što ću, ja nemam nekakve velike novce da idem na neko posebno lječilište. No, dobro sam, hodam, bit ću tu još neko vrijeme i uskoro idem kući tako da budite bez brige” kazala je.
Podsjetimo, Gabrijela Novak Dedić rođena je 8. srpnja 1936. Djetinjstvo je provela u Berlinu te na Hvaru. U Zagrebu je završila Školu za primijenjenu umjetnost (grafički smjer) i isprva radila kao crtačica u Studiju za crtani film Zagreb filma. U nekoliko je animiranih filmova izvodila vokalizaciju, npr. pjesma Monotonija u filmu “Inspektor se vratio kući” Vatroslava Mimice, 1959.
Među prvim joj je snimljenim pjesmama “Sretan put” u dugometražnom igranom filmu H-8 Nikole Tanhofera iz 1958. godine. Kao pjevačica prvi je put javno nastupila te iste 1958. u Ljubljani s revijalnim orkestrom pod ravnanjem Bojana Adamiča, nakon čega je redovito nastupala na glazbenim festivalima i izgradila jednu od najblistavijih karijera bivše države i Hrvatske. 1970. godine udala se za kantautora Arsena Dedića i ostala s njim sve do njegove smrti 2015. godine.
“Mojih 45 godina života s Arsenom bilo je burno, ali i lijepo s bonacama i burama. Živjeti s Arsenom nije bilo lako i jedna sam od rijetkih njegovih prijateljica koja je izdržala i preživjela sve (smijeh). Bio je divno s njime živjeti, trpjeti, raditi, lijepo je u životu biti s nekim koga punim srcem voliš i poštuješ. Teško je živjeti s umjetnicima jer traže svoju slobodu i Arsen mi je uvijek govorio; hvala ti na toj slobodi i što me nikada nisi pitala kako, kuda, zašto i s kim odlazim. Samo tako jedan odnos u životu može trajati. Hvala mu na tih 45 godina u kojima smo se lijepo nadopunjavali i šteta što nije s nama”, izjavila je svojevremeno za Večernji list.
