Kad pomislimo na Alzheimerovu bolest, najčešće zamišljamo stariju osobu kojoj pamćenje polako izmiče kontroli. No, slučaj 45-godišnje Samanthe Walker iz Kalifornije ruši tu sliku i pokazuje da ni mlađi nisu pošteđeni ove teške neurodegenerativne bolesti.
Samantha je dijagnozu dobila u travnju 2025. godine. Prije toga je obavila brojne testove i preglede, no simptome koje je primijetila mnogo ranije, nije ni pokušala povezati s opakom bolešću. “Zaboravljala sam cijele razgovore koji su se dogodili dan ranije. Gledala sam filmove dva dana zaredom, a drugi dan me radnja iznova iznenadila”, ispričala je u razgovoru za UNILAD. Misli su joj, kaže, nestajale usred rečenice.
Kako joj je majka bolovala od Alzheimera, Samantha nije mogla ignorirati znakove. Iako je u početku pokušavala simptome pripisati menopauzi, unutarnji osjećaj ju je tjerao na daljnje pretrage. Nakon neuroloških testova i snimanja mozga, stigla je dijagnoza. “Bila sam u šoku, zbunjena”, prisjeća se. Liječniku zamjera što joj nije dao nikakvu širu sliku i informacije, već je o svojoj dijagnozi najnovije spoznaje morala tražiti na internetu.
Osim što se morala suočiti s vlastitim strahovima, razmišljala je i o tomu što će se dogoditi s njenom obitelji. “Sin ima 17 godina. Izgubit će me prije nego odraste. Moj partner će me gledati kako nestajem dan po dan i ostati sam nakon što me bolest potpuno oduzme”, izgovara teške misli koje je muče.
U trenucima očaja, razmišljala je čak i o eutanaziji kako bi poštedjela bližnje patnje. No pronašla je snagu u svakodnevnim trenucima; u druženjima, obitelji, igri s psom i razgovorima s prijateljima.
Statistika kaže da osobe s Alzheimerovom bolešću nakon dijagnoze u prosjeku žive još osam do deset godina, a ponekad i duže. Liječnici ne mogu predvidjeti koliko će tih godina biti kvalitetno provedeno. Zato je, unatoč bolesti, odlučila ostati aktivna koliko god može. No priznaje da se već suočava s društvenom stigmom. “Ljudi nestaju iz mog života. Neki me gledaju kao dijete. Molim vas, nemojte to raditi. Još uvijek sam odrasla osoba, još sam ovdje”, poručuje.
Trenutno putem GoFundMe kampanje prikuplja sredstva za pokrivanje osnovnih životnih troškova. “Donacije ću iskoristiti za troškove goriva, osnovne životne potrebe, prilagodbu doma i plaćanje računa dok se situacija barem malo ne stabilizira. Svaki euro zaista je blagoslov. Znam kako je to vidjeti ovakve apele i ne moći pomoći, ali molim vas, nemojte se osjećati loše ako ne možete. U redu je. Sve će na kraju biti u redu – na ovaj ili onaj način”, napisala je.
Osim financijske pomoći, želi podići svijest o manjkavoj emocionalnoj i društvenoj podršci za oboljele od ranog Alzheimera. “Sustav se više fokusira na skrbnike, a ne na nas koji bolujemo. I to treba promijeniti”, zaključuje Samantha.
