Često čujemo da hrvatske mirovine nisu adekvatne, no što to točno znači? Analitičari mirovinskog sustava adekvatnost mirovina, između ostalog, opisuju kao omjer onoga što si umirovljenici mogu priuštiti i onoga što su si mogli priuštiti dok su radili.
Jasno je da oni koji su imali iznimno male plaće, ne mogu očekivati veliku mirovinu, no cilj svakog mirovinskog sustava trebao bi biti očuvanje standarda i što veća vrijednost mirovine u odnosu na ono što je umirovljenik nekad zarađivao.
Drugim riječima, ako je zarađivao 1.000 eura mjesečno, može biti iznimno zadovoljan s mirovinom od 800 eura. No ako ta mirovina pada na 400 eura ili manje, riječ je o neadekvatnim mirovinama koje, posve sigurno, vode u strmoglavi pad standarda. Taj parametar zove se stopa zamjene pa bi u prvom slučaju ona bila izdašnih 80 posto ili 0,8, a u drugome tek mizernih 40 posto ili 0,4.
Prema podacima Eurostata za 2024. godinu, razlike u omjeru mirovina i plaća među europskim državama su izrazito velike, a prosjek je 61 posto, što znači da prosječni europski umirovljenik prima oko tri petine nekadašnje plaće. Riječ je o takozvanoj agregiranoj stopi zamjene koja, recimo u Hrvatskoj, u obzir uzima sve skupine umirovljenika i daje sliku cjelokupnog mirovinskog sustava.
Grčka vodi
Najveći udio mirovine u odnosu na plaću i dalje imaju zemlje juga Europe. Grčka prednjači s omjerom od 84 posto, a slijede je Španjolska s 81 posto i Italija sa 79 posto. Luksemburg je na četvrtom mjestu sa 78 posto, dok Mađarska i Slovačka obje imaju stopu zamjene od 77 posto. Portugal (61), Francuska (60) i Poljska (60) nalaze se na razini europskog prosjeka, dok Švedska (59) Češka (56), Austrija (55), i Finska (53) bilježe nešto niže vrijednosti, ali i dalje iznad polovice plaće.
U zapadnoj i sjevernoj Europi situacija se razlikuje od države do države. Nizozemska je na 57 posto, Estonija je na 50, Njemačka ima omjer od 49 posto, Belgija 48 posto, dok je u Danskoj adekvatnost 47 posto. Skandinavske zemlje, poput Švedske (59) i Finske (53), također su blizu europskog prosjeka.
Hrvatska je na dnu
Na začelju ljestvice nalaze se uglavnom zemlje istočne i jugoistočne Europe te baltičke države. Hrvatska je na samom dnu s omjerom od 35 posto, što znači da prosječni hrvatski umirovljenik prima tek nešto više od trećine nekadašnje plaće. Litva ima omjer od 38 posto, Irska 40, Cipar 41, dok su Slovenija (43), Bugarska (44) i Latvija (44) gotovo izjednačene. Malta i Rumunjska bilježe vrijednosti od 45 i 46 posto.
Što se ostalih europskih država tiče, Island ima omjer od 60 posto pri čemu je zadnje podatke dostavio za 2020. godinu. Norveška ima 55, dok je Švicarska 2023. godine izvijestila o stopi zamjene od 48 posto. Ujedinjeno Kraljevstvo bilježi 45 posto, no taj je podatak zastarjeo i odnosi se na 2018. godinu. Crna Gora ima omjer od 39 posto (2022.), Sjeverna Makedonija izvijestila je o čak 65 posto, ali za 2020. godinu. Albanija ima stopu zamjene 37 posto (2021.), a Srbija 48 posto (2023). Turska se ipak izdvaja s relativno visokom stopom zamjene od 68 posto.
