Draga Ksenija, imam 60 godina i radni vijek mi se bliži kraju. U braku sam više od trideset godina, imamo troje odrasle djece i, gledano sa strane, sve je u redu. Ljudi kažu da nam je brak skladan jer se ne svađamo i ne tučemo se. Ali sve više se pitam koliko naša zajednica ima smisla.
Moja žena nikad mi nije rekla da me voli. Nikad me ne zagrli, ne traži bliskost, ne pokazuje ništa što bi nalikovalo na romantične osjećaje. Tako je bilo oduvijek, iako sam si godinama govorio da će se to promijeniti. Navikli smo funkcionirati kao tim za svakodnevne obveze, ali ništa više od toga. Ljubavi, barem onakve kakvu sam ja zamišljao i priželjkivao, tu nikad nije bilo.
Sad kad pred mirovinom pitam se: smijem li poželjeti nešto više? Ne govorim o romantičnim bajkama, nego o nekome tko će me gledati s toplinom, tko će me poželjeti, zagrliti, možda reći da me voli. Ponekad mislim da sam zakasnio, a ponekad mislim da me sreća još uvijek negdje čeka. Što mislite? Usamljen u braku
Dragi Usamljen u braku, pretpostavit ću da ste kroz sve te godine pokušavali razgovarati sa suprugom i niste dobili odgovor koji vas je zadovoljio. Ili, još gore, niste dobili nikakav odgovor.
Neću vas nagovarati ni na što niti mislim da trebate tražiti krivca, a ni razloge nakon više od tri desetljeća. Samo vam želim reći da imate pravo poželjeti bliskost. Imate pravo na nježnost, na osjećaj da vas netko vidi i čuje, da nekome niste samo pouzdan suputnik, nego voljeno biće.
Ne znamo ni je li vaša supruga sretna. Oboje imate pravo biti sretni. Ako vas je život do ovdje vodio kroz dužnost, red i suzdržanost, možda je sad vrijeme da prema sebi budete nježniji pa kamo god to odvelo. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
