Draga Ksenija, moja kći ima 30 godina, dobar posao i pristojnu plaću. Pokojni muž i ja dali smo joj sve što smo mogli; fakultet i komforan stan. Smatram da je time imala puno bolji start od većine svojih vršnjaka.
Nedavno sam pravno uredila da nakon moje smrti moja kuća i skromna vikendica kraj Ražanca pripadnu časnim sestrama. Vjerujem da će one znati iskoristiti tu imovinu za opće dobro. Želim ostaviti trag dobrote u svijetu. Tu odluku sam donijela samostalno i za nju jako malo ljudi zna.
Kad sam to rekla kćeri, reagirala je burno. Rekla mi je da se nikada nije trebala odreći očeve ostavine u moju korist. Ona i inače nije sklona religiji, iako je išla na vjeronauk i ima sakramente. Mislim da ju je baš to razjarilo. Rekla mi je da sam luda. Od tada ne razgovara sa mnom, ne zove me niti me obilazi. Osjećam se povrijeđeno jer mislim da, s obzirom na sve što sam joj dala, ne zaslužujem takav odnos. Ne znam kako dalje i što učiniti. Oprostila sam joj sve. Čak sam učinila i prvi korak prema njoj, ali bez uspjeha. Blagoslovljena, ali tužna
“Vaši razlozi su osobni, ali trebate ih objasniti kćeri”
Draga Blagoslovljena, ali tužna, imate pravo raspolagati svojom imovinom kako želite pa čak i kada kršite nekakve običaje društva u kojem živimo. Mogu razumjeti da je vašu kćer ta vijest zatekla i da se osjeća pomalo izdano. Ne opravdavam njezinu burnu reakciju, ali svi smo mi ljudi. I ja bih, da sam na njezinu mjestu, ostala bez riječi. Pogotovo ako joj odluku niste prethodno objasnili.
Pisali ste mi o želji da ostavite trag dobrote, ali ne znam ništa o vašoj pravoj motivaciji za ovaj čin. Vjerujem da su ti razlozi vrlo osobni i da biste o njima trebali porazgovarati s kćeri; ne da je pridobijete, nego da vas bolje razumije. Možda biste i vi trebali saslušati nju.
Rekla bih i da ste djelomično pogriješili. Ako je riječ o imovini koju ste stjecali zajedno s njenim ocem, trebali ste i nju uključiti u donošenje odluke, čak i ako se odrekla ostavine u vašu korist. Sigurno je to učinila jer je računala da će joj jednog dana sve pripasti.
No vaša kći bi trebala biti svjesna da ste joj već pribavili stan i da u cijeloj priči ne ostaje “kratkih rukava”. Za sada joj, ako možete, dajte vremena. Povlačenje i šutnja ne znače trajni prekid. Vi ste dobra majka. A kad se emocije slegnu, i ona će to ponovno vidjeti. A i relativno ste mladi pa se oko svega još stignete dogovoriti i predomisliti. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
