Rasprave o mirovinskom sustavu uvijek se svode na isto pitanje: može li se produljenjem radnog vijeka spasiti ono što je već desetljećima na rubu održivosti, a što teško mogu spasiti i potentnije države od naše?
Kada se pogledaju brojke, jasno je da odgovor nije jednostavan. Aktualni umirovljenici su gubitnici tranzicije, a sutrašnje generacije mogle bi biti još nesretnije; ako ne promijene način na koji razmišljaju o mirovini.
Produljenje radnog vijeka je odgoda kraha
Hrvatski radnici koji se umirovljuju u ovoj godini u prosjeku su stari 64 godine, izvijestio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. S druge strane, u većini zapadnoeuropskih zemalja radnik radi do 65, 67 ili čak 68 godina.
Hrvatska je već pokušala produljiti radni vijek, no planovi da se on poveća do 67. godine izazvali su masovne prosvjede i referendumsku inicijativu 2019. godine nakon koje je Plenkovićeva kapitulirala. Unatoč signalima izvana, vladajući poručuju da neće podizati dob za umirovljenje. Za sada.
No glavni problem nije samo broj godina provedenih na radnom mjestu, već i kvaliteta života nakon toga. Radnici se ne žele odmah nakon umirovljenja baciti u bolnički krevet. Prema OECD-u, Hrvati u dobi od 65 godina mogu očekivati tek oko 5,2 godine života u dobrom zdravlju, što je malo u usporedbi sa zemljama u kojima se duže radi. Na primjer, u Švedskoj, Francuskoj ili Norveškoj taj broj iznosi od 9 do 10 godina.
Siromaštvo i slabo obrazovanje narušavaju zdravlje
Ova loša slika nije samo rezultat genetike ili sreće. Hrvatska je zemlja u kojoj siromaštvo i niska razina obrazovanja izravno pogoršavaju zdravstveno stanje stanovništva. Umirovljenici s minimalnim mirovinama često moraju birati između hrane i lijekova, dok prevencija bolesti nije dio mentaliteta, unatoč naporima zdravstvenih vlasti da to promijene. Tek se rijetki odazivaju na besplatne preventivne preglede, a kad se bolest kasno otkrije, ishod liječenja i sanacija često vise o debljini novčanika jer je javni sustav zagušen dugim listama čekanja.
Gubitnici tranzicije
Uz to, današnji umirovljenici su generacije koja su radni vijek provele u burnim godinama tranzicije. Plaće su bile niske, doprinosi često neplaćeni, a i sami radnici često su puta radili u korist vlastite štete primajući dio plaće “na ruke” što im je u konačnici srušilo mirovinu.
Zato u raspravama o adekvatnosti mirovine umirovljenici gotovo nikad ne spominju uplaćene doprinose kao parametar koji određuje visinu mirovine, već uvijek ističu samo godine rada. Rezultat je mirovinski sustav u kojem više od polovice umirovljenika prima iznos koji ih gura u bijedu.
Iako se vladajući hvale navodno enormnim uspjesima u podizanju standarda umirovljenika pa najavljuju da će sveukupna prosječna mirovina za nekoliko godina premašiti 800 eura, mirovine sve više zaostaju za plaćama. Prema podacima HZMO prosječna starosna mirovina od 654,63 eura pokriva tek 45,33 posto neto plaće.
Uz to cijene hrane i usluga nezaustavljivo rastu. Samcu je samo za puko preživljavanje nužno potrošiti 270 eura mjesečno na hranu i higijenu, izračunao je portal Koliko.HR u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača. Ni takozvana 13. mirovina to ne može popraviti jer sustav jednostavno ne generira dovoljno sredstava, a demografska slika s padom nataliteta i iseljavanjem dodatno ga urušava.
Mladi i opasna financijska nepismenost
Dok današnji umirovljenici žive s posljedicama rata, tranzicije, prošlih odluka i zastarjelih obrazaca koji ne funkcioniraju u 21. stoljeću, mladi u Hrvatskoj riskiraju da budu još gore pogođeni. Financijska nepismenost i nedostatak edukacije o mirovinama i privatnoj mirovinskoj štednji čine ih potpuno nepripremljenima za starost. Mladi, uvjerili smo se o u razgovoru s njima, ne znaju ni kako sustav funkcionira ni što bi trebali učiniti. A nije ni da ih zanima, jer starost je negdje u dalekoj budućnosti.
Ministar mirovinskog sustava Marin Piletić kaže da održivost sustava nije upitna. “Po svim procjenama hrvatski mirovinski sustav je neupitno održiv do 2070. godine”, kazao je krajem lipnja. No pitanje je znači li ta održivost još 45 godina agonije. I što bi se to 2070. godine trebalo dogoditi da, s aktualnim trendovima i projekcijama, sustav kolabira? Što nam to ministar nije rekao?
Hrvatska se nalazi u začaranom krugu: radni vijek je relativno kratak, ali zdravi umirovljenički dani još kraći; stariji građani žive u siromaštvu, a mladi rade za male plaće i ne misle na starost. U takvoj situaciji teško je pronaći rješenje koje bi osiguralo mirovine dostojne čovjeka. Tko ga nađe, dobit će Nobelovu nagradu.
