Izjava pjevača Marka Perkovića Thompsona o smrti Jugoslavije nije pretjerano oduševila umirovljenike. Kako nam sami kažu, s državom koje nema već 35 godina se ne zamaraju, jer ih to neće nahraniti niti će im kupiti lijekove.
Podsjetimo, popularni pjevač domoljubnih pjesama izjavio je u Sinju: “Gospodo drugovi, Jugoslavije više nema, ona je mrtva. Oni koji žele živjeti u našoj domovini moraju poštivati branitelje”. I zato smo naše čitatelje, od kojih su mnogi branitelji, pitali boje li “bauka komunizma” i “jugonostalgije” koji navodno prijete hrvatskom demokratskom društvu.
“Moj stari je natukao par godina na prvoj crti i kaže da Jugoslavija živi samo u glavama ratnih profitera i da ju koriste da zapale rulju od koje žive. Sram me je da se u 2025. godini o tome raspravlja. Da sam par godina mlađi i ja bih s gađenjem ostavio ovu zemlju iza sebe pa nek ‘domoljubi’ uživaju u njoj”, napisao nam je Josip.
Vlasta pak kaže da strahuje zbog galopirajućeg siromaštva, a ne zbog mogućeg povratka Jugoslavije. “Strah me je kakvu ću sutra plaću dobiti, strah me je ući u dućan zbog novih cijena, strah me je koliko ću mirovine imati za dvije godine, strah me je za budućnost djeteta. Kakva god bila ta Jugoslavija, takvih strahova ljudi nisu imali.”
I Zdravka govori o svakodnevnim brigama: “Bojim se kako ću preživjeti mjesec, hoću li platiti sve račune bez opomene pred ovrhu. I da, bojim se da se ne razbolim pa da ne mogu doći na red kod doktora do smrti. Srećom, imam grobnicu.”
S trunkom nostalgije, Bojan se prisjetio mladosti: “Frka mi je da se ne vratimo u sedamdesete i osamdesete kad smo u Varaždinu pržili rock, kad je sendvič od šunke imao okus po šunki, a pandur je znao reći ‘bolje pijte gemište’ nego da pušite jointove. Tad nas politika nije zanimala.”
Dubravka podsjeća da su upravo Hrvatskoj žene dobile pravo glasa tek 1945. godine. “I onda nas netko pita zašto smo lajave! Morale, i još uvijek moramo, nadoknaditi sve što nam je uskraćeno.” Višnja ističe da je za bivšu državu vežu nostalgične uspomene “zbog kulture, poštenja i sigurnosti”.
Magdalena smatra da je Jugoslavija “kost u grlu današnjim vladarima”, a Jasna najvećim strahom vidi “ljudsku glupost, licemjerje i huškanje pod krinkom domoljublja, dok isti ti pune svoje džepove.” Đurđica se ironično osvrće: “Srećom, MPT je rekao da je Jugoslavija mrtva. Eto, vjerovat ću mu.”
