Unatoč raku bubrega koji je preboljela, problemima s kralježnicom nakon desetljeća rada za strojem u tvornici, stentu ugrađenom prošle zime zbog srčanih tegoba i sedam vrsta lijekova koje svakodnevno pije, 73-godišnja umirovljenica Desa Vitas ne pokazuje znakove posustajanja. Hrabro se nosi sa svakim problemom i, štoviše, neumorno pomiče vlastite granice. Pjeva u dva zbora, njeguje obiteljske odnose, druži se s prijateljima, a kvaliteta života poboljšala joj se osobito otkako je počela vježbati.
Teško, ali ipak sretno djetinjstvo
Ovakvu odvažnost i općenito pozitivan stav prema životu, kaže, duguje odgoju. “Odrasla sam u selu kod Prijedora, šest sam kilometara pješačila do škole. Kod kuće nismo imali vode ni struje, ali sam cijelo djetinjstvo imala hrane i ljubavi. Jedini put kad sam dobila po stražnjici bio je kad sam trčala i nagazila pile. Mama je sjedila vani sa susjedom i u ruci držala nekakvu granu kojom je zamahnula prema meni. Tad i nikad prije ni poslije”, ispričala je.
“Roditelji su imali dobar brak, a mene i još petero braće i sestara učili su radu i poštenju. Ono što sam posebno zapamtila bile su mamine riječi neka u životu pomognem svakome kome mogu. Zbog toga sam se znala i opeći pa su mamu tako jednom pozvali u školu zbog moje nediscipline. Bila sam u sedmom razredu i sjećam se kako je došla sva uzrujana pred razrednika, da bi onda saznala da sam dobila jedinicu jer sam šaptala kolegi”, prisjetila se.
Mirovinu zaradila u Krašu
Imala je 17 godina kad su je sestra i šogor povukli k sebi u Zagreb. “Trebala im je pomoć oko čuvanja djeteta, no u školu me nisu poslali pa sam počela tražiti posao. Jedna susjeda, gospođa Manda, poučila me da odem na burzu rada i lažem da mi je otac pijanac i da se nemam gdje vratiti, da hitno trebam posao. Lagala sam jer moj otac nikad nije pio, ali sila ne bira. zaposlila sam se u Krašu i tamo ostala cijeli radni vijek.”
U Krašu je završila školu za kvalificiranog radnika u sektoru prehrane, što joj je omogućilo malo veću plaću, no težina rada ostala je ista jer se stroj na kojem je radila nije gasio. “Nakon prvog porođaja na posao sam se vratila već nakon četiri i pol mjeseca, iako je rad u tri smjene bio iscrpljujuć. Sa 36 godina staža i 53 i pol godine života stekla sam pravo na punu mirovinu. Dobila sam otpremninu, a prva mirovina iznosila mi je 2.314 kuna i bila sam zadovoljna. Danas primam nešto više od 700 eura svoje mirovine, uz dodatnih 92 eura obiteljske mirovine po pokojnom suprugu”, otkiva.
Obitelj kao temelj sreće
Privrženost obitelji kod nje je uvijek prisutna. ”Imala sam 60 godina kad mi je suprug preminuo nakon ugradnje bypassa, dobio je MRSA-u. Imali smo predivan brak i tuga je bila neopisiva. No, imam puno razloga za život, a to su moji sinovi, snahe i unuci.”
”Sin Branko i snaha Jasmina podarili su mi unuke Deu (23) i Lanu (19), mlađi sin Borko i snaha Nives sina Ivana (10). Nema dana da me sinovi ne nazovu. Sa svima sam u dobrim odnosima i često se družimo na obiteljskim ručkovima. Smatram se sretnom”, kaže gospođa Vitas.
Čudesni rezultati vježbanja
“Prošle godine, dva mjeseca nakon ugradnje stenta, liječnica opće prakse izdala mi je tzv. zelenu uputnicu preko koje sam imala pravo na besplatno vježbanje, odnosno zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost. Tek sam tada saznala da je to dio projekta Zeleni recept kojeg provodi moj Dom zdravlja Zagreb – Centar. Kad mi je objasnila da se vježba pod stručnim vodstvom i da su rezultati kod svih sudionika izvrsni, odvažila sam se”, otkriva nam gospođa Desa.
Ovu promišljenu tjelovježbu u dvorani Doma zdravlja Siget dvaput tjedno vodi prof. kineziologije Dragana Tišma, dok srijedom sat do dva hodaju na otvorenom. Program traje tri mjeseca, prvi je gospođa Vitas završila u ožujku, a sada je ponovno uključena.
“Nemam riječi kojima bih mogla dovoljno nahvaliti ovu inicijativu, a ni profesoricu Tišmu, koja je moja najveća motivatorica, koja me hrabri da ustrajem u svakoj vježbi i kad mi se čini da neću izdržati. Vrijedna je, pravedna i strpljiva i iako svatko od nas u grupi ima svoje probleme i dijagnoze, ne gubi konce u rukama. Vidi se da puno radi, ali nikada ne pokazuje umor niti gubi smisao za humor. Svakome želi pomoći i sretna je kad netko napreduje. Obožavam je”, ističe naša sugovornica.
Na pitanje kakve rezultate primjećuje kod sebe, kaže: “I prije sam puno hodala pa nisam bila posve bez kondicije, ali ove vježbe su sasvim nešto drugo: daleko mi je bolja opća pokretljivost, mogu se više sagnuti bez boli, imam više snage, mogu duže hodati, stabilnija sam. Zbilja mi se cjelokupno stanje poboljšalo. K tome sam dio divne grupe ljudi, s mnogima sam se sprijateljila i razmijenila brojeve pa odemo na kavu. Svi smo nekako živnuli”, naglašava gospođa Vitas.
O dobrobitima zdravstveno usmjerene tjelesno aktivnosti u sklopu Zelenog recepta, govorio nam je i gospodin Predrag Herak koji se u program uključio kad je imao 130 kilograma i devet oživljavanja iza sebe. Njegovu ispovijest pročitajte ovdje.
