Kad sam prije nekoliko tjedana započela pisati serijal tekstova o neformalnim njegovateljima, javilo nam se mnogo ljudi koji se trenutačno nalaze ili su nekad bili u sličnoj poziciji.
Gospođa Lidija je dugi niz godina brinula o nepokretnom ocu, a sada brine i o nepokretnoj majci. Gospođa Božica je zbog brige o bolesnoj majci zapostavila vlastito zdravlje. Gospođa Marija je šest mjeseci brinula o potpuno dementnoj svekrvi, a gospođa Barbara godinama je njegovala supruga koji je doživio možda udar. Primjećujete, među osobama koje su nam se javile sve su žene. Naravno, i muškarci su njegovatelji, ali velika većina neformalnih njegovatelja u Hrvatskoj su žene.
Iz znanstvenog rada “Ekonomska vrijednost neprofesionalne njege: Europska analiza”, objavljenom 2021. godine u publikaciji International Journal of Health Policy and Management, a koji se koristi podacima prikupljenim 2016. godine u sklopu Istraživanja kvalitete života u Europi, može se iščitati da su 2016. godine u Hrvatskoj bile 532.633 osobe koje su pružale neki oblik neformalne skrbi, a od toga su žene činile čak 68 posto.
“Kontinuirano ukazujem kako se od žena i dalje očekuje da budu te koje će uspješno balansirati između izazova prisutnih u poslovnom okruženju i svakodnevnih zadaća vezanih uz privatni i obiteljski život. Prema čvrsto uvriježenom tradicijskom obrascu, u svakodnevnom životu teret obaveza prema djeci i kućanstvu još uvijek velikom većinom snose žene. I pritom je, nažalost, prevladavajući stav da bi tako trebalo i biti'”, komentira ove podatke pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Kućanski poslovi i briga za starije i dalje su uglavnom “ženski” posao
Iako se stvari mijenjaju nabolje, a ostvareni je stupanj ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj i Europi u novije vrijeme najpovoljniji nego što je ikada bio, velika većina kućanskih poslova i brige o starijima i nemoćnima i dalje je pretežno ženski posao.
“Premda je Republika Hrvatska u tom smislu prošla dalek put, činjenica je da se u usporedbi s drugim zemljama Europske unije redovito nalazi u donjim dijelovima ljestvica kojima se mjeri napredak, što ukazuje na potrebu daljnje dosljedne promjene svih raspoloživih mehanizama kojima se promiče i potiče ravnopravnost spolova. Tako prema Indeksu rodne ravnopravnosti za 2024. godinu koji je objavio Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), a kojim se mjeri napredak u području rodne ravnopravnosti na razini EU, Hrvatska ima 59,7 bodova od mogućih 100, što je 11,3 boda manje od prosjeka EU”, analizira pravobrnaiteljica.
Višnja Ljubičić (foto: Ured pravobraniteljice)
“Hrvatska je na 24. mjestu u EU-u i izgubila je četiri mjesta u odnosu na prošlogodišnje izdanje Indeksa. Hrvatska napreduje sporijim tempom od ostalih država članica. Njezin rezultat u Indeksu rodne ravnopravnosti se poboljšao, ali ostaje dosljedno i značajno ispod prosjeka EU-a. U 2022., Hrvatska je usporila u usporedbi s prosjekom EU-a i promijenila obrazac sa ‘sustizanja’ na ‘sporiji tempo'”, kaže Ljubičić.
Najbolje su nordijske zemlje
“Prema metodologiji EIGE-a, jedno od analiziranih područja je i područje vremena u kojem je Hrvatska ostvarila 48.6 bodova (prosjek EU je 68.5) te se u tom području Hrvatska nalazi na zadnjem mjestu. Navedeno područje vremena obuhvaća dva potpodručja aktivnosti: 1. aktivnosti skrbi (1.1. osobe koje se svakodnevno brinu i obrazuju svoju djecu ili unuke, starije osobe ili osobe s invaliditetom i 1.2. osobe koje svakodnevno kuhaju i/iIi obavljaju kućanske poslove) te 2. društvene aktivnosti (odnosno aktivnosti slobodnog vremena). U odnosu na prvo potpodručje aktivnosti skrbi, Hrvatska je ostvarila 72,7 bodova (prosjek EU je 78.7). Najviše bodova u navedenom području ostvarila je Švedska (93.1).
Prema spomenutim podacima EIGE-a, u Hrvatskoj za djecu, osobe starije životne dobi i nemoćne osobe svakodnevno brine 39% žena i 28% muškaraca, dok je na razini EU najbolji primjer ravnopravnosti u tom području Švedska u, kojoj je odnos 25% žena naspram 25% muškaraca. Tome treba dodati i da u svakodnevnom obavljanju kućanskih poslova u Hrvatskoj sudjeluje 78% žena i 34% muškaraca. S obzirom na navedene podatke, općenito po pitanju ravnopravnosti u području neformalne skrbi Hrvatska je na 22. mjestu na razini EU”, kaže pravobraniteljica Ljubičić.
“Svakako treba spomenuti i Anketu o raspolaganju vremenom koju je Državni zavod za statistiku provodio u Republici Hrvatskoj, u razdoblju 21.11.2022.- 26.11.2023., na uzorku od 4.680 privatnih kućanstava. Navedeni podaci o prosječnom vremenu provedenom na pojedinim aktivnostima pokazuju da žene na brigu o kućanstvu i obitelji (neplaćeni posao) u prosjeku dnevno odvoje 4 sata i 4 minute, dok muškarci odvoje 2 sata i 26 minuta, što potvrđuje prisutnost većeg rodnog jaza u neplaćenoj skrbi.”
Tako stvari stoje u Hrvatskoj, no zanimalo nas je u kojim je još državama, osim spomenute Švedske, postignuta najveća ravnopravnost kad govorimo o preuzimanju obaveza vezanih uz domaćinstvo i obitelj, a u što spada i briga za starije i bolesne članove obitelji.
“Relevantni podaci ukazuju kako je situacija po pitanju neformalne skrbi najpovoljnija u nordijskim zemljama u kojima je prisutan i ravnopravniji položaj žena na tržištu rada kao i odgovarajuće politike u području ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Pokazalo se da kada se očevi koriste mogućnostima za povećanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, kao što je dopust, to se kasnije pozitivno odražava na njihov angažman u podizanju djece, čime se smanjuje relativni iznos neplaćenog rada žena za obitelj te se ženama ostavlja više vremena za plaćeno zaposlenje”, kaže pravobraniteljica Ljubičić.
Muškarci u kući i dalje samo “pomažu”
Dodaje kako je uloga poslodavaca ključna jer omogućuje uvođenje fleksibilnih radnih uvjeta te razvoj odgovarajućih i dostupnih usluga skrbi za djecu i starije članove obitelji te prije svega aktivno uključivanje muškaraca kao ravnopravnih roditelja i članova obitelji.
“Iako se društvena očekivanja mijenjaju, do toga dolazi sporo te je nužan značajniji angažman svih dionika, kako bi se kroz međuresorski pristup kreirale politike i strategije te doprinijelo osvještavanju poslodavaca i šire javnosti o značaju usklađivanja poslovnog i privatnog života za ravnopravnost spolova, a posljedično potaknuo i društveni i ekonomski razvoj te angažirano sudjelovanje muškaraca u obiteljskom životu”, kaže Ljubičić.
Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova na kraju zaključuje kako je najveća prepreka uspostavljanju ravnopravnosti nepovoljan položaj žena u području zapošljavanja i rada, što je u uskoj vezi s nerazmjernim opterećenjem žena u obiteljskom životu, tj. s oblicima neravnopravnih odnosa u privatnoj sferi, u kojoj su žene i dalje te koje obavljaju većinu neplaćenog posla vezano uz kućanstvo te skrb o djeci i starijim članovima obitelji.
“Premda se u novije vrijeme muškarci počinju sve više uključivati u taj aspekt raspodjele odgovornosti, još uvijek smo daleko od toga da možemo govoriti o ravnopravnoj raspodjeli, već to još uvijek većinom ulazi u okvire onog tradicionalnog opisa muškarca koji ‘pomaže’ u kućanstvu”, kaže pravobraniteljica Višnja Ljubičić.
Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
