U nedostatku manevarskog prostora za povećanje mirovina, proteklih mjeseci među zastupljenijim temama istaknuo se porez na dohodak koji plaća manji dio umirovljenika. Naime, porez se obračunava na iznos mirovina koji premašuje osobni odbitak od 600 eura i to po upola manjoj stopi nego kod zaposlenih.
Dio javnosti taj model smatra razumnim, ali čak i pojedini ekonomski stručnjaci, profesori ekonomije, tvrde da je riječ o dvostrukom oporezivanju jer su radnici navodno već platili porez na plaće, a posljedično i na mirovinske doprinose. No je li to doista tako?
Kako izgleda obračun plaće?
Uzmimo jednostavan primjer radnika bez djece koji radi u Zagrebu i zarađuje okruglih 1.000 eura neto. Poslodavac za njegovu plaću ukupno izdvaja 1.636,18 eura. Od tog iznosa prvih 231,73 eura odlazi u zdravstveno osiguranje, a nakon toga se uplaćuje 280,89 eura u mirovinsko osiguranje. Na raspolaganju za daljnji obračun ostaje 1.123,56 eura, što je radnikov dohodak.
Gdje se pojavljuje porez?
Od tog dohotka najprije se odbija neoporezivi dio koji postoji zato da bi se svakome zajamčio osnovni prihod koji nije podložan porezu i koji se smatra nužnim za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Za samca on iznosi 600 eura, dok za radnike s djecom i one s uzdržavanim članovima obitelji može biti znatno veći.
Dakle, u našem primjeru, nakon odbijanja neoporezivog dijela, ostaje 523,56 eura koji ulaze u poreznu osnovicu. Ako radnik živi u Zagrebu, platit će 123,56 eura poreza na dohodak. Taj novac ne završava u državnoj blagajni, nego predstavlja prihod Grada Zagreba od kojeg se financiraju škole, zdravstvo, infrastruktura i sama uprava.
A što je s mirovinama?
Iz svega proizlazi da doprinosi za mirovinsko osiguranje nisu već jednom oporezovani. Porez se ne plaća na sam doprinos, nego na dohodak koji ostaje nakon što su doprinosi već skinuti. Zato se i u Hrvatskoj, kao i u nizu drugih europskih država, mirovine oporezuju kad jednom postanu isplata, a ne unaprijed.
