Višnja Stanišić, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) je zaštićeni najmoprimac. Na tiskovnoj konferenciji u organizaciji Stranke umirovljenika (SU) progovorila je u svoje ime, ali i u ime mahom starijeg stanovništva koje se bori s posljedicama tzv. Bačićevog zakona.
Stanišić je istaknula da od 1957. godine, a tada je imala samo šest mjeseci, živi u istom stanu. Danas za njega mora plaćati Crkvi najamninu od 1.000 eura mjesečno. “Crkva me htjela isplatiti, a ja nisam pristala. U taj smo stan moji roditelji i ja ulagali, taj je stan uređen sto posto. Ja kažem, ako do toga dođe, u tom stanu neće ostati ni lampa. Ovo je bezobrazluk. Ne možete vi ostati bez prava utemeljenog na pravu koje je tada vrijedilo, a naročito ne da ne vrijedi isto za sve koji su to pravo imali.”
Podsjetila je da je njezina obitelj u jednom trenutku imala pravo na otkup stana, no zbog obiteljske tragedije nisu imali novaca. Sada želi otkupiti stan, ali to ne može. Zbog svega se odlučila za takozvanu “mjeru 5”; da država isplati Crkvu, a da ona ostane u stanu i da ga potom otkupi. Do tada je prisiljena plaćati najam.
“Osim toga svi mi koji smo radili smo plaćali doprinose za stanovanje. Nisam mogla dobiti stan od svoje firme jer sam stanovala kod roditelja. Država je trebala donijeti zakon o obeštećenju vlasnika stanova i gotovo, a ne ovako. Tim prije jer to uopće više nije velika grupacija ljudi. Nad nama se vrši prisila, zamjenski stan ili novac, i to samo 60.000 eura. Jednostavno se morate za nešto opredijeliti.”
“Plaćam korištenje svoga”
Naglasila je i apsurdnu situaciju s plaćanjem najamnine: “Osim toga što ja plaćam s najamninom? Kada unajmiš stan dobiješ sve namješteno. Ja sad plaćam korištenje svoje perilice rublja, ako mi krepa ja ne mogu zvati vlasnika, a Crkva je dobila povrat stana.”
Stanišić je opisala i ponašanje vlasnika nakon potresa. Crkvu je naime pitala kako će obnoviti potresom oštećeni stan koji joj iznajmljuje, no kaže da su se “pravili blesavi”. Sada je, osim što plaća skupu najamninu za stan u koji je njena obitelj ulagala, kreditno zadužena zbog adaptacije nakon potresa. “Po čemu si ti vlasnik?” zaključila je ironičnim pitanjem Crkvi.
Zaštićeni najmoprimci traže pravedno rješenje
Tiskovnu konferenciju organizirala je Stranka umirovljenika u suradnji s udrugama stanara i predstavnicima najmoprimaca, kako bi se predočili konkretni primjeri diskriminacije i zatražila odgoda primjene zakona dok se ne osigura pravedno i trajno rješenje za sve zaštićene najmoprimce.
Kako je objasnila glasnogovornica SU, Vesna Horvat, u lipnju 2023. godine bilo je 3.734 zaštićenih najmoprimaca, a sada ih je po Registru stanova Ministarstva graditeljstva 1.499 manje. Upisano je 2235 najmoprimaca i članova kućanstava i to sve u 47 gradova, najviše u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku, Šibeniku i Karlovcu. U prosjeku su zaštićeni stanari ljudi stari od 77 do 85 godina.
Problem s takozvanim Bačićevim zakonom nastao je jer nalaže iseljenje zaštićenih najmoprimaca iz stanova u kojima žive desetljećima, a da im se zauzvrat nude tek zamjenski državni stanovi ili skromne novčane naknade.
“Nismo okupatori, otplatili smo vrijednost tih stanova”
Predsjednica Hrvatskog saveza stanara – građana EU, Gordana Vojković, ustvrdila je da je sporni zakon suprotan Ustavu i međunarodnim konvencijama te da pogoduje prekupcima: “Europske rezolucije jasno kažu da nema povratka stanova, već samo obeštećenja. Mi smo tijekom radnog vijeka otplatili 90 posto njihove vrijednosti, a sada nas se izbacuje kao da smo okupatori.”
Protivno Ustavu i međunarodnim konvencijama ljudima se oduzima pravo na dom i ravnopravan tretman. Dok su neki građani u prošlosti svoje stanove mogli otkupiti, drugima se to pravo sada uskraćuje, što se tumači kao diskriminacija. U praksi se starije i nemoćne osobe, često s minimalnim mirovinama, prisiljava na plaćanje visokih najamnina ili preseljenje u neadekvatne državne nekretnine. Zato udruge traže da se primjena zakona zaustavi i pronađe pravedno rješenje koje će uspostaviti ravnotežu između vlasnika i najmoprimaca.
