U želji da izbjegnu sukob, bake i djedovi nerijetko popuštaju čak i kad se unuci ponašaju krajnje tvrdoglavo i neprimjereno.
Iako to čine iz najbolje namjere, takav pristup može dugoročno dovesti do toga da dijete ne zna gdje su granice. Zato je važno imati na umu da je za njegovu dobrobit važnije postavljati mu granice i usmjeravati ga, nego mu samo podilaziti. U nastavku pročitajte kako pravilno reagirati i koje metode pomažu u uspostavljanju granica bez konflikta.
Ne gubite kontrolu
Najvažniji korak u suočavanju s neposlušnim unukom jest zadržati smirenost. Iako je to lakše reći nego učiniti, važno je imati na umu da ste vi odrasla osoba i da svojim primjerom učite dijete kako se ponašati u teškim situacijama.
Takva djeca često nemaju alate pomoću kojih bi odmah znali što učiniti i zapravo traže vašu pomoć i smjernice. Razlozi njihovog teškog ponašanja mogu biti različiti i možda ih ni vi ni dijete nećete potpuno razumjeti, ali u trenutku bijesa dijete uči kako reagirati tijekom emocionalne krize.
Možete ga primjerice smireno zamoliti da prestane s ispadima bijesa i otvoreno mu reći da ne može tako razgovarati s vama. Ako je dijete dovoljno staro i sigurno, mirno mu recite da će, ako ne prestane, morati malo sjediti sam. Dobro je naučiti ga i tehnikama smirivanja tako da sjednete zajedno, zatvorite oči, polako dišete i brojite do deset. Redovitim ponavljanjem ovih vježbi dijete stječe alat koji mu pomaže u trenucima krize. Ako to pak ne uspije odmah, prijeđite na sljedeći korak.
Ne ulazite u vrtlog bijesa
Djeca koja su buntovna i upadaju u bijesne ispade često žele da i svi oko njih osjete njihovu frustraciju, pa je važno ne dopustiti im da vas u to uvuku. Uključivanje svih oko njega u njihovu dramu može kratkoročno zadovoljiti dijete, ali dugoročno potiče buduće ispade.
Postavite jasne granice i recite unuku da vidite da je uzrujan te ga mirno zamolite da se smiri kako biste mogli nastaviti razgovor. Ako i dalje provocira ponašanjem, nježno mu pokažite sigurno mjesto na koje se može povući kad osjeti bijes. Ako to ignorira, recite mu da ćete izaći iz prostorije dok se ne smiri, uz objašnjenje da ćete razgovor nastaviti kad bude spreman.
Ne zanemarujte djetetovu odgovornost
Tvrdoglava djeca često teško preuzimaju odgovornost za svoje postupke pa je važno jasno im postaviti očekivanja i unaprijed objasniti posljedice. Dosljedno ponavljajte pravila i naglašavajte da je svatko odgovoran za svoje ponašanje.
U trenutku ispada možete najaviti posljedicu, a nakon što se smiri, provedite je. Primjerice, recite unuci da neće dobiti tablet jer je bila gruba prema bratu. Dosljednost im pokazuje da ozbiljno shvaćate pravila i da postoje granice koje se ne smiju prelaziti. Iako dijete može reagirati bijesom ili plačem, takva postojanost djeci daje osjećaj sigurnosti i dugoročno smanjuje probleme u ponašanju.
Ne gledajte predaleko
Bake i djedovi koji imaju unuče s izraženim temperamentom često zamišljaju najgori mogući scenarij za njihovu budućnost i brinu da će jednog dana završiti u problemima. Iako je to razumljivo, važno je ostati usredotočen na sadašnji trenutak i na ono što dijete sada treba. Kad osjetite da vas tište brige o budućnosti, pokušajte se vratiti u sadašnjost i usmjeriti pažnju na ono što možete učiniti danas.
Ne zaboravite primijetiti ono dobro
Odnos s tvrdoglavim unukom može biti zamoran, ali i poučan. Važno je primjećivati njegove pozitivne osobine, čak i kad vam se čini teško. Prihvaćanje djeteta ne znači opravdavanje lošeg ponašanja, nego razumijevanje da ono svijet doživljava na svoj način.
Ne krivite roditelje i ne gubite iz vida sve ono dobro što unuk nosi u sebi. Tražite male znakove napretka, kao kad je bio ljubazan prema mlađoj djeci u parku ili se sam ponudio pomoći oko nečega. Pohvalite takve trenutke i recite što ste primijetili, pohvalite ga čak i kad vam lijepo odgovori. Ne radi se o tome da morate voljeti svako njegovo ponašanje, nego da cijenite dijete kao osobu i pokazujete mu da vjerujete u njega.
