Ministarstvo socijalne politike, prema svemu sudeći, zauzelo je neodrživo pravno stajalište vezano uz inkluzivni dodatak, što bi državu moglo stajati nove tisuće eura proračunskog novca za odvjetničke troškove.
Naime, u Hrvatskoj već postoji sudska praksa o ovom pitanju i ona je suprotna stajalištu prema kojem postupaju Hrvatski zavod za socijalni rad i ministarstvo Marina Piletića, javlja Jutarnji list. Prema sudskoj praksi, pojednostavljeno, nasljednici osoba koje su preminule ne dočekavši inkluzivni dodatak imaju pravo naslijediti neisplaćene svote dodatka koje bi njihovi pokojni članovi obitelji dobili da im je dodatak na vrijeme odobren.
U proteklih godinu i pol preminulo je više od 15.000 osoba ne dočekavši rješenje. Većina je čekala mjesecima nakon predaje zahtjeva, neki i dulje od godinu dana, iako se, sukladno Zakonu o inkluzivnom dodatku, rješenje o pravu treba donijeti u roku od 15, a najkasnije 30 dana.
U trenutku smrti podnositelja, sukladno mišljenju Ministarstva, područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad automatski prekidaju obradu njegovog zahtjeva i šalju nasljednicima rješenje o obustavi. Ministarstvo, bez navođenja pravne argumentacije, tvrdi da nasljednici ne mogu naslijediti taj iznos iako je jasno da bi on bio isplaćen pokojnicima da je sustav u zakonskom roku riješio njihov zahtjev.
Odvjetnici s kojima su razgovarali novinari Jutarnjeg potvrđuju da presude o meritumu ovog problema postoje. Jedna od takvih je i presuda Upravnog suda u Zagrebu iz 2023. godine u kojoj je doneseni pravorijek suprotan stajalištu Ministarstva socijalne politike.
Riječ je o presudi u slučaju pokojne M. K., koja je 25. ožujka 2022. podnijela zahtjev za osobnu invalidninu, a koju je u međuvremenu zamijenio inkluzivni dodatak. M. K. je preminula sedam mjeseci kasnije, 22. listopada 2022. godine, ne dočekavši rješenje. Njezini nasljednici podnijeli su žalbu i tvrdili da je sustav prekršio zakonski rok za donošenje rješenja, čime je pokojnicu zakinuo za novčano pravo koje bi dobivala za života. Sukladno praksi, socijalna je služba na dan njezine smrti prekinula postupak i nije dalje niti utvrđivala je li M. K. imala pravo na osobnu invalidninu ili ne.
Upravni sud je zaključio da je “postupak trebalo nastaviti i meritorno odlučiti o zahtjevu” te je to i naložio tadašnjem centru za socijalnu skrb. Upravni se sud posebno pozvao na zaključak tog suda iz 2011. godine kojim je utvrđeno da se takvi postupci mogu nastaviti nakon smrti podnositelja zahtjeva ako sadrže “neostvareno imovinsko potraživanje”. Posljedično, to bi značilo da država, ako se u postupku utvrdi da je M. K. imala pravo na invalidninu, mora nasljednicima isplatiti zaostatke koje nije isplatila pokojnici.
U takvim slučajevima nasljednici trebaju, nakon dobivanja rješenja o obustavi postupka, u propisanom roku uložiti žalbu Ministarstvu socijalne politike kao drugostupanjskom tijelu. Ako Ministarstvo ne uvaži žalbu, a do sada nije uvažilo nijednu protiv obje odluke mogu pokrenuti upravni spor na sudu, savjetuju odvjetnici s kojima je Jutarnji razgovarao.
