Preseljenje u stranu zemlju uvijek nosi mješavinu uzbuđenja i tuge. Za Snježanu (54) i Dražena Burić (60) odlazak u Njemačku značio je priliku za stabilniji život, ali i veliki izazov jer su već bili u zrelim godinama. Našli su stan, posao i stekli prijatelje, no svaki dan ih je podsjećao na sve što su ostavili iza sebe.
“Odlazak nam je olakšala činjenica da je Dražen imao dogovoren posao i stan, a mlađa kći Iva koja je te godine maturirala pristala je ići s nama. Starija kći Tina ostala je u Zagrebu jer je studirala. Kad se sada prisjetim, nije bilo lako donijeti odluke koje iz temelja mijenjaju živote svih u obitelji”, otkriva Snježana.
Najveća prepreka u Njemačkoj za nju bilo je nepoznavanje njemačkog jezika. “Srećom, brzo sam napredovala. Već nakon nekoliko tjedana dobila sam posao u hotelu, gdje sam radila dvije godine, a potom sam prešla u tvrtku Rolf Benz, poznatu po proizvodnji luksuznog namještaja. Tu i danas radim na odjelu pošte i prezadovoljna sam. Volim ovaj posao, okružena sam mladim ljudima, atmosfera je pozitivna i vesela. Često se šalim da bih ovaj posao, radno vrijeme i plaću najradije prebacila u Zagreb. To bi bilo idealno”, kaže Snježana.
Kći se vratila u Hrvatsku nakon osam godina
Kako naglašava, posao i financije važni su, ali nisu jamac sreće. “I kad smo postigli financijsku stabilnost zbog koje smo otišli, i dalje nam je nedostajao rodni grad, mentalitet naših ljudi, mirisi, ulice, a osobito obitelj. Tako je i drugima iz domovine s kojima ovdje razgovaramo”, priznaje.
Prva se u Hrvatsku vratila njihova kći Iva, prije dvije godine. “Kad smo odlazili, vjerovali smo da će i starija kći nakon faksa doći za nama, ali život se posložio tako da su sada obje u Zagrebu, udane. One i unuci Tia i Fran još nas jače vuku natrag”, kaže Snježana.
“Ta čežnja za povratkom kući je neopisiva. Lijepo se sve poklopilo: kćeri su situirane, stan smo zadržali, suprug će uskoro u mirovinu, a ja se do mirovine nadam pronaći posao u Hrvatskoj”, doznajemo.
Život u Njemačkoj
Plaće u Njemačkoj, otkriva nam Snježana, i dalje su veće nego u Hrvatskoj, ali ono što ih najviše opterećuje je cijena stana. “Najveći teret Nijemcima je najam stana, koji u prosjeku iznosi polovicu plaće. Baš zato vjerujemo da ćemo u mirovini živjeti bolje u Hrvatskoj jer imamo vlastiti stan u Zagrebu.”
I dok mnogi povratnici iz dijaspore zadržavaju tamošnje zdravstvo, Snježana i Dražen imaju drugačije mišljenje. “Osobno i dalje najviše vjerujem hrvatskim liječnicima. Nikad ne bih ostala prijavljena u Njemačkoj samo zbog zdravstva. Trenutačno moji mjesečni izdaci iz plaće za zdravstveno osiguranje iznose oko 250 eura. Prednost kod njih je jedino što dok radiš, možeš šest mjeseci na bolovanje bez da ti skinu i cent s plaće. Što se pak tiče lista čekanja, ne znam kolike su u Hrvatskoj, ali ako u Njemačkoj nisi privatni pacijent, također moraš čekati”, objašnjava.
Proječna mirovina 1160 eura
Njemački umirovljenici u prosjeku primaju oko 1160 eura penzije. “Iako žive malo bolje nego naši umirovljenici, također osjećaju krizu. Zato sve više Nijemaca u mirovini razmišlja o životu u nekoj drugoj, jeftinijoj zemlji u kojoj bi im kvaliteta života bila bolja. Domovi za starije i ovdje su mnogima nedostižni i u prosjeku iznose oko 2.500 do 4.500 eura pa se moraju snalaziti kako tko zna i umije. Dobro je, recimo, to što u slučaju smrti jednog supružnika, drugi nasljeđuje 70 posto njegove mirovine”, kaže Snježana i dodaje da primjećuje kako njemački umirovljenici veliku pozornost pridaju tjelesnoj aktivnosti – puno hodaju, planinare i redovito posjećuju fitness centre.
Nijemci vole Hrvatsku, ali im je skupa
Skupoću života u Hrvatskoj ne propuštaju komentirati ni brojni njihovi prijatelji, kolege i poznanici koji ljetuju na Jadranu. “Hrvatska je Nijemcima i dalje među omiljenim destinacijama. No mnogi moji kolege i znanci zaključili su da smo zadnjih godina poskupjeli u svemu, a hrana i potrepštine su za ponešto i dvostruko skuplji nego u Njemačkoj. To im ostavlja gorki okus, iako su i dalje duševljeni našim morem, mentalitetom i hranom”, objašnjava.
Snježana i Dražen danas žive stabilno i bez financijskih briga, ali ono najvažnije, njihova obitelj, živi u Zagrebu. “Djeca su tamo. Unuci su tamo. Srce je tamo. Njemačka nam je puno dala, ali dom je samo jedan. Veselim se našem skorom povratku više nego ičemu”, kaže Snježana.
Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
