Novinarka i vanjskopolitička komentatorica Mirjana Rakić, i sama umirovljenica, oštro je prokomentirala rast plaća državnih službenika za 80 posto, dok se istovremeno umirovljenicima isplaćuju tek skromna usklađivanja. U razgovoru za Glas umirovljenika poručila je da je takva razlika u tretmanu neprihvatljiva te da društvo koje tako funkcionira teško može napredovati.
“Inflacija je porasla jer su javne službe naglo odskočile u plaćama. A ovih šest-sedam posto umirovljenicima je milodar. To nije usklađivanje, to je doslovce milodar. I to nije vođenje brige o starijim ljudima. A ti koji odlučuju, koji imaju visoke plaće, što su to oni napravili, koji su rezultati njihovog rada? Partijska knjižica nije dovoljna, potrebno je znanje”, rekla je Rakić, dodajući da klijentelizam na ovim prostorima postoji desetljećima.
Podsjetila je kako se u bivšem sustavu “uvijek pomoglo nekome od svojih”, ali drži da je današnja situacija još gora: “Danas neki općinski načelnik rješava probleme za svojih sedam generacija unaprijed. Na takav način ovo društvo ne može funkcionirati. Mi smo stvarno zemlja čuda.”
Kao primjer učinkovitog upravljanja navela je reakciju Slovenije na nedavno ubojstvo u Novom Mestu: “Slovenska vlada se istu noć sastala sa službama koje mogu predložiti promjenu zakona. Sjednica na kojoj su doneseni konkretni zaključci prenosila se uživo na gradski trg na kojem se okupilo 10.000 ljudi. A što mi činimo? Mi prepisujemo zakone, krivo ih prepišemo, a ionako su kod nas neprimjenjivi. A mi se ponosimo kako imamo zakon, neprimjenjivi zakon koji ne vrijedi.”
Dobre prakse iz prošlog sustava mogle su se poboljšati i nastaviti, napominje i podsjeća na propast velikih hrvatskih poduzeća koja su nekad bila globalno relevantna: “Hrvatska je imala ogromne tvrtke koje su nešto značile i u svijetu. Geotehnika, Hidroelektra, Končar, Prvomajska… U splitskoj Jugoplastici je radilo petnaestak tisuća ljudi. Hidroelektra je odrađivala velike poslove po Aziji i Africi. To su veliki novci koji su dolazili u državu. A onda su se za bagatelu prodavale tvornice nikogovićima koji su ih uništavali i prodavali zemljišta za stambene objekte. Nije se znalo upravljati.”
Zaključila je kako se napredak ne može očekivati bez funkcionalnog pravosuđa i stabilnih institucija: “Da bi država funkcionirala, prije svega mora pravosuđe funkcionirati. Kako ćemo privući investitore ako nam se zakon mijenja svaka tri dana. Ili ako se neka potvrda mora čekati tri i pol godine. Logično je da će investitori otići negdje drugdje gdje su bolji uvjeti. Mi takve stvari iz svijeta ne učimo, nažalost.”
