Mnoge žene starije od pedeset godina u sebi nose tugu zbog narušenog odnosa s odraslim djetetom. Izvana njihov život može izgledati stabilno, ali u sebi nose bol koja nikada u potpunosti ne nestaje. Snove koje ste nekoć imale za svoje dijete i za međusobni odnos sada doživljavaju kao krhke, a ponekad i potpuno razbijene.
Opasna majčinska uvjerenja
S tim gubitkom često dolazi i opasno uvjerenje koje se neprimjetno uvuče: ako moje dijete nije dobro, ni ja nemam pravo biti dobro. Zato mnoge majke zadržavaju dah, odgađaju radost i čekaju. Govore si da će ponovno živjeti kad se stvari poprave, kad se odnos izliječi, kad se dijete snađe. No to uvjerenje, ako ga se ne propituje, samo im krade preostale godine.
Ako ste jedna od ovih nesretnih majki, trebate čuti istinu da možete duboko voljeti svoje dijete, a da ne živite u stalnoj emocionalnoj krizi. Možete brinuti, a da se ne raspadnete. Možete otpustiti kontrolu, a da ne otpustite ljubav. Promjena započinje kad prepoznate istinu koja je jednostavna, ali zvuči radikalno .
Život vašeg odraslog djeteta je njegov, vaš život je vaš
Emocionalno može biti gotovo nepodnošljivo prihvatiti da je život vašeg djeteta njegov život. To ne čudi jer je vaš identitet desetljećima bio isprepleten brigom, zaštitom i odgovornošću. Vi ste bili ona koja je intervenirala, usmjeravala, popravljala i nosila teret. No odrasla dob mijenja pravila, čak i kada ih naše srce ne uspije odmah slijediti.
Besmisleno uskraćivanje radosti
Mnoge majke osjećaju se odgovornima za ishode na koje više nemaju utjecaja, vraćaju razgovore unatrag, preispituju odluke i kažnjavaju se uskraćivanjem radosti, kao da patnja dokazuje njihovu ljubav. Ali radost nije izdaja niti poricanje, ona je samo ljudska. Dati novu priliku radosti u vlastitom životu ne znači da trebate preboljeti dijete koje se udaljilo, nego da prestajete kružiti oko njihovih izbora.
Po zanimanju odvjetnica, ali i životna savjetnica te majka četvero djece s kojima je prošla mnoge patnje, uključujući ovisnost, potpuno otuđenje i mentalne probleme, Christine Moriarty Field za 60andMe piše da se uspjela oporaviti zahvaljujući psihoterapiji, molitvi i introspektivnom radu na sebi. Ističe tri stvari koje su joj najviše pomogle u vraćanju radosti u život, unatoč brojnim problemima s odraslom djecom.
1. Dopustite si tugu, ali joj ne dopustite da vas definira
Vaša tuga je stvarna i zaslužuje svoje mjesto, suosjećanje i iskrenost, ali ne bi smjela imati posljednju riječ o tome kako ćete živjeti. Vi ste više od ove boli, čak i ako vam se sada čini da vas potpuno obuzima.
2. Brigu i pažnju preusmjerite prema sebi
Desetljećima ste svoju brižnost izlijevale prema drugima, a sada je možda vrijeme da je usmjerite prema sebi: u svoje zdravlje, kreativnost, prijateljstva, vjeru i osjećaj smisla. To nije sebično, to je ono što obnavlja.
3. Dopustite si opet zamišljati lijepu budućnost
Ne morate fantazirati o budućnosti u kojoj se sve savršeno razriješi, već je gradite iskreno na onome što jest, a ne na onome što je trebalo biti. U tu budućnost uključite mir, svrhu i trenutke radosti, čak i uz neodgovorena pitanja.
Život nije na čekanju dok se vaše dijete ne izbori, oporavi, “progleda”, vrati. Vaša sreća ne ovisi o pomirenju, niti se vaša vrijednost mjeri ishodima koje ne možete kontrolirati. Ovo razdoblje od vas traži da izaberete prisutnost umjesto samokažnjavanja, život umjesto bolne čežnje i nadu umjesto bespomoćnosti.
Birati sebe ne znači prestati voljeti svoje dijete, već znači prestati nestajati u boli. Kad izaberete živjeti punim plućima shvatit ćete da ljubav ne zahtijeva brisanje sebe. Ne napuštate svoje dijete time što birate sebe. Birate život.
