Može li običan vrt biti više od hobija? Može li kopanje, zalijevanje i miris zemlje djelovati poput terapije? Prema istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu SAGE Open Medicine, odgovor je – da. I to je samo jedno od brojnih istraživanja koja dolaze do sličnih zaključaka.
Australski znanstvenici ispitali su 331 osobu u dobi od 60 do 95 godina koje se bave vrtlarenjem u vlastitom ili komunalnom gradskom vrtu. Rezultati su pokazali da stariji vrtlari ne dobivaju samo povrće i cvijeće: plodovi njihova vrtlarenja su i samopouzdanje, bolja slika o vlastitom starenju te više društvenog života i aktivnosti na svježem zraku.
Koncept “pozitivnog starenja” danas je važna tema u gerontologiji. Cilj više nije samo biti zdrav, nego ostati uključen u život i svijet oko sebe. Upravo tu vrtlarenje pokazuje svoju snagu. Sudionici istraživanja navodili su da im rad u vrtu daje osjećaj produktivnosti i postignuća. Briga o biljkama postaje svakodnevna zadaća s jasnim ciljem. A cilj, koliko god bio jednostavan, jača osjećaj osobne vrijednosti.
Vrtlari su tako imali osjećaj oživljavanja, oporavka i osobne obnove, a to u kombinaciji s fizičkim koristima vrtlarenja dovodi do boljeg doživljaja vlastite starosti. Rezultati upućuju na to da boravak u vrtu pridonosi većem osjećaju zadovoljstva i boljim međuljudskim odnosima.
Sam boravak u vrtu je meditacija
Zanimljivo je da autori istraživanja (Scott, Masser, Pachana, 2020.) naglašavaju da korist ne dolazi samo iz aktivnog rada. I sam boravak u vrtu ima terapijski učinak. Prirodno okruženje zahtijeva manje mentalnog napora nego gradsko okruženje i djeluje kao psihološki odmor te smanjuje krvni tlak.
Sagibanje, kopanje, nošenje kantica s vodom ili lagano plijevljenje predstavljaju oblik umjerene tjelovježbe. Redovita aktivnost takvog intenziteta povezuje se sa smanjenim rizikom od osteoporoze, dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti i depresije.
Britansko istraživanje koje autori citiraju pokazalo je da četiri ili više sati umjerenog do intenzivnog vrtlarenja tjedno može biti povezano sa smanjenim rizikom pobola i smrtnosti kod osoba sa srčanim bolestima. Za starije osobe vrt može biti održiv, prilagodljiv oblik kretanja koji ne zahtijeva članstvo u teretani ni posebnu opremu.
Vrt je bolji od Facebooka
I možda najvažnije, vrtlari u komunalnim vrtovima imaju značajno više socijalnih i fizičkih koristi od onih koji vrtlare sami. Razgovor, razmjena sjemena i sadnica, dijeljenje iskustava i savjeta grade socijalne veze. U tom je slučaju vrt zaštita od usamljenosti i izolacije, dvaju velikih rizika za mentalno zdravlje u starijoj dobi.
Tko želi, nađe način; tko ne želi, nađe izgovor
Teorija selekcije, optimizacije i kompenzacije u gerontologiji polazi od ideje da starenje nije samo gubitak, nego i prilagodba. Ne postoji rođendan ni dan u životu nakon kojega trebamo prestati raditi. Mirovina je relativno novi koncept koji mnogi pogrešno shvaćaju kao vrijeme u kojem ne trebaju raditi ništa.
Ako neka funkcija slabi, čovjek treba razviti novu vještinu ili pronaći drugačiji način sudjelovanja, a vrtlarenje se uklapa u taj model. Ako netko više ne može obrađivati veliku parcelu, može uzgajati začinsko bilje u teglama. Ako teže podnosi napor, može više vremena provoditi promatrajući bilje. Tko se ne može sagibati, može obrađivati visoke gredice. Tko nema snage za kopanje i prevrtanje tla, može se posvetiti sve popularnijem vrtu bez motike. Uglavnom, malo tko ne može vrtlariti, samo aktivnosti i stil vrtlarenja treba prilagoditi mogućnostima.
