INTERVJU Stanišić: Ako umirovljenici ne dođu na prosvjed, znači da žive jako dobro

Uoči velikog prosvjeda umirovljenika i radnika, s predsjednicom Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Višnjom Stanišić, razgovarali smo o prijedlozima za pravednije usklađivanje mirovina, porezu na mirovine, odnosima među umirovljeničkim udrugama i strankama te mirovinskoj reformi koja je u punoj snazi od 1. siječnja.

Zauzimali ste se za linearno umjesto postotnog usklađivanja mirovina. Time bi se promijenili odnosi između manjih i većih mirovina u korist manjih. Jeste li odustali od te, kako je netko od naših čitatelja to nazvao, soft uravnilovke?

Osobno još uvijek imam tu želju, ali Predsjedništvo SUH-a je demokratsko tijelo koje je usuglasilo drugačije ciljeve, a to je da se usklađivanje provodi sukladno visini mirovine. Mirovine do 500 eura trebale bi biti usklađene sa 120 posto stope, mirovine do 800 eura sa 110 posto stope, a one iznad 800 eura trebale bi se usklađivati nominalnom stopom usklađivanja.

Zapravo, uz usklađivanje mirovina, ipak želite i povisiti niske mirovine u odnosu na više?

Tako je. Pogotovo kad gledamo na staž. Mislim da bi staž trebao biti odlučujući faktor. Nepošteno je da ljudi s 40 godina staža nemaju mogućnosti za normalan život. To je moj stav.

Umirovljenici plaćaju porez na dohodak na dio mirovine koji prelazi 600 eura i uz 50 posto olakšice u odnosu na radnike. Predložili ste da porez ostane, unatoč tomu što ga je Vlada odlučila ukinuti, ali da se osobni odbitak podigne na 1.500 eura.

To znači da će i oni koji imaju velike mirovine poprilično profitirati. Vlada je obećala da će nagodinu dignuti prosječnu mirovinu na 800 eura. To će s takvim ukidanjem poreza i postići, ali novac će doći na račune onih s velikim mirovinama.

Umirovljenici do sada ili nisu plaćali porez ili su ga plaćali malo. Ne bi profitirali ni od ukidanja poreza, a ni od podizanja osobnog odbitka. Milivoj Špika je na našoj stranici pitao zašto onda uopće izlaziti s prijedlogom kad on većini ništa ne mijenja na stvari.

Zato jer je Vlada već donijela odluku da će umirovljenicima ukinuti porez na dohodak. Protivim se odlukama koje se donose samo za određene grupe umirovljenika. Samo jedna država u EU ne obračunava porez na dohodak na mirovine. Zašto bismo mi baš bili izuzetak? Taj porez ipak ide lokalnoj samoupravi iz čega se isplaćuje božićnice i uskrsnice onima koji su najsiromašniji. Ako podignemo osobni odbitak, onih 600.000 umirovljenika i dalje neće dobiti ništa, drugih 600.000 će dobiti malo ili nešto, dok oni s najvišim mirovinama ipak neće dodatno dobiti 3.000 eura ili više godišnje.

Ukidanje “poreza na mirovine” u javnosti su najžešće zagovarale Anka Mrak-Taritaš i Dalija Orešković. Zašto?

Ne znam. Možda zbog svojih mirovina? Nisam političarka i ne želim biti.

Ali ste svejedno pokušali ujediniti umirovljeničke stranke i udruge? Možete li se naći na zajedničkoj platformi?

Željela sam napraviti zajednički program koji bismo mi kao SUH gurali na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, a oni bi ih gurali na političkoj sceni. Mislila sam da ćemo se složiti oko četiri-pet najvažnijih točaka koje bi se odnosile na većinu umirovljenika. Ali, oni su svi bili u nekom trenutku pripadnici Hrvatske stranke umirovljenika (HSU); i Grujić i Špika i Fortuna i Gabričević. Tamo su se posvađali i oni jednostavno jedni druge ne trpe. Osobno mislim da se neka takva suradnja neće moći izvesti dok se ne promijene vodstva tih stranaka. Na koncu gube umirovljenici.

S obzirom na to da održivog povećanja mirovina neće biti bez većih plaća, nisu li vam radnički sindikati ipak prirodniji saveznici?

Da. Imali smo dvije opcije: suradnju s umirovljeničkim udrugama i strankama te suradnju s radničkim sindikatima. Sa sindikatima smo odmah pronašli zajednički jezik i sada idemo na zajednički prosvjed. Jasno je da veće plaće generiraju veće doprinose i veće mirovine. Osim toga, i oni će biti umirovljenici. U interesu im je podržati umirovljenike. I plaće i mirovine moraju biti adekvatne za dobar život.

Umirovljenici stalno snatre o tome kome treba uzeti unutar mirovinskog sustava da bi se njima povećale mirovine. Činjenica je da i države koje imaju puno više akumuliranog radnog staža u sustavu, puno veće doprinose, bolji omjer radnika i umirovljenika i pritom nemaju povlaštene umirovljeničke skupine, moraju mirovine krpati iz proračuna. Vidite li svjetlo na kraju tunela ako se ne podigne broj radnika i ako se ne povećaju plaće?

Ne baš. Ako će mladi odlaziti u inozemstvo, a primat ćemo strane radnike koji rade za minimalac i plaćaju minimalne doprinose, teško da će se nešto popraviti. Čak i da imamo dva radnika na jednog umirovljenika, umjesto sadašnjih 1,4 na jednog, teško da ćemo s minimalcima prosperirati. Radila sam u Mirovinskom i devedesetih godina smo na računu imali novca za tri ili četiri isplate mirovina.

Ali taj novac ne bi mogao trajati do danas. Dijelom tog novca se financirao i rat, tvrde mnogi.

Da. Ali tada se počelo i s mirovinama po posebnim propisima. Tada je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio samostalan i nisu bili u javnim službama. Za sve te ad hoc zakone i mirovine država je Zavodu trebala refundirati novac, ali to nije učinila pet ili više godina. Tada smo došli u situaciju da smo se počeli zaduživati kod banaka za mirovine. Nakon toga su mirovine prešle na riznicu, a država je preuzela kontrolu nad time.

Kažimo nešto i o ostvarenim pomacima nabolje. Mehanizam godišnjeg dodatka koji se prošle godine prvi put isplatio je umnožak godina mirovinskog staža i vrijednosti godine koja se određuje sukladno proračunskim mogućnostima. Lani je to bilo šest eura po godini. Hoće li se to bitno povećati ove godine?

Nemam takve informacije, ali zalažemo se da vrijednost godine bude 80 posto AVM-a i da se tako isplaćuje dva puta godišnje: u lipnju i prosincu. Ali, prema stvarnom radnom stažu, a ne pridodanom stažu koji ulazi u mirovinski staž. Ovako ispada da su oni koji su odradili svoj vijek bez ikakvih povlastica zakinuti baš u svemu.

Vratimo se na tih šest eura po godini staža. Iako vas Vlada predstavlja socijalnim partnerima, zapravo ste stavljeni pred gotov čin, zar ne? Bez mogućnosti pregovaranja?

Da, pozvani smo na sastanak. Mislila sam da je povodom Međunarodnog dana starijih osoba, ali samo su nam rekli da će biti tih šest eura. A dan ranije sam na sjednici Nacionalnog vijeća pitala kada ćemo o tome pregovarati. Na kraju nije bilo ni razgovora ni konzultacija.

Možete li sada uzeti telefon i nazvati ministra mirovinskog sustava Alena Ružića?

Ne. Novi ministar je na sastanak pozvao članicu Upravnog vijeća HZMO-a, državnog tajnika i predsjednicu Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe Višnju Fortunu. Ona zapravo ne bi smjela biti predsjedavajuća jer joj je mandat istekao. Mogu ja zatražiti razgovor s ministrom, ali sam očekivala da će pozvati ravnopravno Maticu umirovljenika i Sindikat umirovljenika. Barem da se upoznamo, ako ništa drugo. A ni Nacionalno vijeće nije sazvano više od 2 i pol mjeseca, iako se prema pravilniku treba sazivati barem jednom u dva mjeseca.

Čini se da rad u mirovini kod nas nije zaživio…

Ni neće!

Kako to da kod nas radi puno manje umirovljenika nego u bogatijim zemljama? Je li to stvar našeg mentaliteta?

Raditi u Hrvatskoj dosta je stresno. Mnogi su izloženi i mobingu. Kad odu u mirovinu, žele se odmoriti i normalno živjeti. Ako rade, rade zato što moraju i nude im se poslovi koje prije nisu radili. Moja kolegica je počela raditi u Sparu i nakon tri mjeseca je rekla da više ne može stajati. Ne znam zašto se Vlada hvali tom mjerom koju baš malo ljudi koristi.

No neki koriste.

Jedini koji baš nastavljaju svoje karijere su visokokvalificirani, znanstvenici, profesori i liječnici. Sada će se i oni umiroviti i odmah nastaviti raditi kako bi primali plaću i mirovinu. S tim da će morati dobro procijeniti isplati li im se to u odnosu na bonifikaciju od 0,45 posto po mjesecu koju bi dobili da ne prekidaju radni odnos. Mislim da je bolje vrabac u ruci nego golub na grani.

Da vas sad nazove neki umirovljenik i da vas pita treba li prihvatiti posao na puno radno vrijeme ili pola radnog vremena, a onda shodno tome i da prima paralelno pola ili cijelu mirovinu, što biste mu savjetovali?

Pitala bih ga koliko ima godina života, kakvog je zdravlja i kakav posao mu je ponuđen. Ako će raditi fizički posao, bolje mu je da radi pola radnog vremena i da prima cijelu mirovinu.

Dosta često govorite da Vlada želi da umirovljenika bude što manje i da što kraće žive, a onda opet slušam da su umirovljenici najvjerniji birači vladajućih. Kako pomiriti te dvije informacije?

Nije samo našoj vladi cilj da radimo što duže, a da što kraće primamo mirovinu. Po mogućnosti da direktno odemo s posla na Mirogoj. Sve što Vlada RH radi ide u tom smjeru. Kad gledate umirovljenike koji su se zaposlili, oni si doprinosima pokrivaju veliki dio mirovine. Ovi koji rade puno radno vrijeme sebi će isplatiti više od 70 posto mirovine. Tu je Vlada na dobitku. Druga su priča oni koji će biti na Vladinim jaslama i koji će raditi u državnim i javnim službama. Oni će primati mirovinu i plaću iz proračuna pa će biti veći trošak.

Razgovarajmo malo o Sindikatu umirovljenika. Umirovljenici često očekuju da SUH može narediti Vladi da im isplati veće mirovine. Često i pitaju zašto su SUH i MUH Vladini socijalni partneri, kada nisu glasali za vas.

Vlada s nekim mora pregovarati. Ne može pregovarati sa svakim umirovljenikom ponaosob na ulici. Ne misle valjda da bi se trebalo pregovarati sa strankama? To sigurno nije u interesu niti jednog umirovljenika, pogotovo ne u današnjoj situaciji.

Recimo, Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) kaže da ona pri Vladi zastupa umirovljenike. Jeste li zadovoljni tim zastupanjem?

Ne podržavam takve koalicije. Da biste ostvarili jednu jedinu stvar iz svojih izbornih obećanja, morate podržavati sve ono drugo za što niste bili. Ne podržavam koaliranje umirovljeničkih stranaka s vladajućima, iako oni tvrde da je to jedini način da se nešto postigne za umirovljenike. Mislim da postoje i drugi načini. Probali smo i s HSU-om surađivati, ali se nisu odazvali na sastanak umirovljeničkih stranaka i udruga.

Vi nemate političkih ambicija u smislu izbora? Hoćemo li vas jednog dana vidjeti u Saboru?

Nikada!

To je zato što u Sindikatu imate astronomska primanja? Šalim se, naravno. Naši čitatelji nam često pišu da SUH raspolaže ogromnim budžetom i plaćama. Doduše, nitko od njih ni ne pročita financijska izvješća objavljena na stranicama Ministarstva financija. Udruge se financiraju projektno, a to znači da taj novac moraju ozbiljno odraditi i opravdati, često ispod tržišne cijene usluga koje pružaju.

Možemo im i mi dati financijska izvješća. (smijeh). Članarina SUH-a je 12 eura godišnje, a financiramo se različitim projektima. Sada ćemo odrađivati jedan projekt koji nam financira Grad Zagreb s 3.500 eura na razini godine. Očekujemo da će nam Ministarstvo pravosuđa financirati neke projekte pa da ćemo tako pokriti barem honorare kolegica koje daju pravne savjete umirovljenicima. Ako netko misli da je ovaj posao unosan, neka dođe k nama raditi pa će vidjeti o kakvim se “velikim” novcima radi.

Za 18. travnja s radničkim sindikatima organizirate veliki prosvjed umirovljenika i radnika za veće plaće i mirovine. Mnogi umirovljenici su glasni, no rijetko se odazivaju na bilo kakvu akciju. Kako to?

SUH će sa svoje strane učiniti što može više. Znam da se sve mora izboriti i ne mogu shvatiti one koji stalno zovu i negoduju, a ne čine ništa. Sjede po kafićima, dočekuju sportaše na Trgu, a ne dolaze na prosvjede. Ovaj prosvjed doživljavam kao nešto što će mi biti pokazatelj za budućnost. Ako se umirovljenici ne odazovu, to znači da žive jako dobro.

Ali kažu da su stari, bolesni, spriječeni i da moraju čuvati unuke… i da ste vi plaćeni da im osigurate veću mirovinu.

I ja bih voljela da netko napravi nešto za mene. Bilo bi mi baš lijepo sjediti doma i imati svog predstavnika koji će mi osigurati veću mirovinu. Želim reći da nemamo istu pregovaračku snagu ako na Trg dođe 50.000 umirovljenika ili njih 5.000. Ako dođe par tisuća ljudi, svatko će reći da su umirovljenici zapravo zadovoljni i da se s njima ne treba pregovarati.

Kad je prosvjed?

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), Matica hrvatskih sindikata (MHS) te Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) najavili su prosvjed za veće plaće i mirovine. Prosvjed će se održati 18. travnja u Zagrebu, pa sindikalisti pozivaju sve građane da dođu kako bi rekli “dosta” nepravednoj raspodjeli zajedničke stvorene vrijednosti, niskim plaćama i niskim mirovinama. Okupljanje je predviđeno do 11 sati na Trgu Republike Hrvatske, ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta.