Iako Hrvatska razvija model koji uključuje državnu mirovinu, obaveznu kapitaliziranu štednju i osobnu ušteđevinu za starost, sa zapada stiže vijest da je i taj model umro. Temelji kombiniranih mirovina koje se zasnivaju na državnom osiguranju i osobnoj odgovornosti, uzdrmani su.
U Sjedinjenim Državama promjene su već duboke. Dio zaposlenih u javnom sektoru još uvijek ima pravo na klasičnu mirovinu, ali privatne kompanije gotovo su je u potpunosti ukinule, javlja CNBC. Sada je sve prebačeno na leđa radnika. Prema podacima američkog Zavoda za statistiku rada, tek 15 posto zaposlenih u privatnom sektoru imalo je pristup klasičnom mirovinskom planu s definiranim primanjima, dok većina sudjeluje u kapitaliziranim planovima poput 401(k).
Ni državna socijalna mirovina više nije sigurna kao nekad. Sustav socijalnog osiguranja, koji isplaćuje naknade milijunima Amerikanaca, suočava se s ozbiljnim problemom. Procjenjuje se da bi fondovi mogli ostati bez sredstava do 2035. godine. U tom slučaju, bez političke intervencije, isplaćivalo bi se tek oko 83 posto planiranih mirovina.
U takvim okolnostima, kaže investitor i autor Sam Dogen, budući umirovljenici morat će promijeniti način razmišljanja. Računati isključivo na klasične izvore prihoda više nije dovoljno. “Na mirovinsku štednju više ne možete računati. Na državnu mjesečnu socijalnu mirovinu također ne. Ako je bude, to je dobro. Ali to treba gledati kao bonus. Na kraju, morate se osloniti samo na sebe”, poručuje Dogen.
Što učiniti?
On predlaže novi model koji počiva na tri stupa, ali s drukčijim naglaskom. Prvi stup je osobna mirovinska štednja, nešto nalik našem trećem stupu koji je u Hrvatskoj državno subvencioniran. Drugi stup čine oporeziva ulaganja, primjerice dionice ili nekretnine. Za razliku od klasičnih mirovinskih računa, ta sredstva su dostupnija i mogu donositi prihod i prije same mirovine, kroz dividende ili najamninu. Upravo ta fleksibilnost, smatra Dogen, može biti presudna za financijsku sigurnost.
Treći stup, koji naziva “X faktorom”, odnosi se na dodatne izvore prihoda izvan redovnog posla. To može biti honorarni posao, osobni projekt ili vještina koja se može unovčiti. Dogen ističe da gotovo svatko ima potencijal razviti takav izvor prihoda. Pitanje je samo hoće li ga aktivirati.
Ukratko, stabilnost radnog mjesta više nije zajamčena, kao što se mijenjaju i sami oblici zapošljavanja. Zato klasični modeli mirovine više ne nude sigurnost kakvu su nekad imali. No dodatni izvori prihoda ne znače samo više novca, nego i veću kontrolu nad vlastitom budućnošću. Ne računajte pretjerano na sustav i osmislite osobnu strategiju.
