Umirovljenici Martin Odum (71) i njegova supruga (74), u braku su već 51 godinu. Posljednjih pet godina skrbnici su unuku Noahu koji ima urođenu manu kralježnice. Podržavaju ga svim silama pa se u srednjoj školi, koju upravo završava, istaknuo u bacanju diska i kugle u invalidskim kolicima, a sada se nadaju da bi mogao dobiti sportsku stipendiju i upisati veterinu.
Ovi požrtvovni djed, po zanimanju električar, i baka koja je 20 godina radila kao nadzornica u rafineriji, imaju ukupno desetero unučadi i troje praunučadi, a ranije su skrbili i o Noahovoj starijoj sestri koja danas radi kao medicinska sestra.
”Naš sin je imao 18, a snaha 17 godina kad su dobili kćer. Iako unuku nikad nismo formalno posvojili, upravo smo mi doživjeli njezine prve korake i riječi te je podizali prvih deset godina života. Nakon razvoda sin je pronašao novu partnericu s kojom je dobio još dvoje djece, među njima i Noaha kojeg su nam ostavili kad je bio u sedmom razredu. Takvi smo, činimo sve za obitelj i zajedno rješavamo probleme“, govori djed Odum za Business Insider.
Napokon skrbnici
”Unuk je imao težak početak života i mnogo je toga morao naučiti sam jer se njime nisu dovoljno bavili. Da smo ga mi odgajali odmalena možda bi danas hodao uz manju pomoć, ali sada to više nije realno očekivati. Kod nas je došao u sedmom razredu, kada sam bio tek četiri mjeseca u mirovini. Tada smo dobili privremeno skrbništvo. Htio sam se i ranije boriti za skrbništvo, ali nisam imao novaca”, priznaje.
U srednjoj školi počeo je briljirati u sportu
Noah u srednjoj školi, pohvalio se djed, trenira bacanje kugle i diska. ”Potičemo ga da se što više uključuje jer mu aktivnosti pomažu. Lani je osvojio državno prvenstvo u kategoriji za osobe u invalidskim kolicima, a kroz prilagođene sportske programe osvojio je i zlatne medalje u streličarstvu, bacanju kugle i diska. Sudjeluje i u školskim mjuziklima, ocjene su mu se popravile, a mi se nadamo da će mu sport otvoriti vrata stipendije i boljeg života. Invalidi mogu čuda, a često ih se zanemaruje i imam sve veću potrebu zauzimati se za ljude poput njega“, kaže djed.
Socijalna pomoć im pomaže u uzdržavanju
Supružnici primaju socijalnu naknadu, a Noah također ima pravo na naknadu zbog invaliditeta. ”Ja dobivam i malu mirovinu, a supruga ima sreće da je zdravstveno osigurana preko bivšeg poslodavca, čime su medicinski troškovi za unuka relativno pokriveni. Njegovu naknadu koristimo isključivo za njegove potrebe. Iako smo često u financijskoj stisci, uspijevamo se pokrivati i nastojimo mu omogućiti najbolji mogući život u danim okolnostima život“, kaže djed Odum.
Nemaju vremena za sebe
Par nema puno slobodnog vremena za sebe jer nemaju pomoć oko Noaha. ”Ako trebamo nekoga da bude s njim, uskače nam kći. Uspijemo uzeti najviše tjedan dana odmora godišnje u komadu. Nismo zahtjevni ljudi, ali ovo nismo očekivali. Mnogi bake i djedovi odgajaju unuke i takvim bi obiteljima trebalo više pomoći, osobito kad je riječ o djeci s invaliditetom. Nadam se da će moj unuk kroz sport dobiti stipendiju, a ja ga podržavam u svemu i stalno mu govorim da može postići što god želi“, otkrio je.
Unuk želi biti veterinar
Za kraj, izjavu je dao i unuk. ”Bilo mi je teško kad sam krenuo u srednju školu jer se nisam snalazio i nisam nikoga poznavao, no s vremenom sam izgradio bolje odnose s prijateljima i nastavnicima pa je krenulo nabolje. Želim studirati i postati veterinar jer oduvijek volim životinje, a već sam imao zeca i mačku. Baka i djed su divni i brižni i puno vremena provodimo zajedno, dolaze na sva moja natjecanja i predstave. Nije mi bilo teško naviknuti se na život s njima jer mi je to donijelo sigurnost kakvu nikad nisam imao. Sretan sam što su se toliko žrtvovali za mene i što ih imam“, rekao je unuk pun zahvalnosti.
