‘U mirovini mi je dovoljno 30 eura tjedno, uvrh glave’

Umirovljenik Toni nije ni slutio u kakvo će osinje gnijezdo taknuti kad je izjavio da mu je 1.300 eura mirovine malo. Objasnio je da ima visoke režije i kredit za kuću te da s preostalih 800 eura ne može normalno živjeti, o čemu možete čitati na ovoj poveznici.

Nema smisla nabrajati troškove, jer ni on, kao ni ijedan umirovljenik ove zemlje, nema prostora za rasipanje. Zvuči to bahato i bešćutno reći ljudima koji imaju dvostruko ili trostruko manju mirovinu, no čudimo se zašto ih ne viđamo na prosvjedima.

Ali zato ih viđamo na internetu, gdje gospodina Tonija i njemu slične ”bogataše” u mirovini podučavaju na čemu sve mogu ušparati da proguraju mjesec, jer oni, pomireni sa sudbinom, eto uspješno izmađijaju i s 450 eura penzije. A komentari koji slijede pokazuju kako izgleda to natjecanje u bijedi.

50 eura tjedno i “sve pet”

Tako umirovljenica Mira piše da je zadovoljna i s malo te da uspijeva izgurati s 50 eura tjedno. ”Ne razbacujte se, umirovljenici. Promijenite navike. Osobno, kupujem samo osnovne namirnice kao što su brašno, rižu, grah, krumpir i od toga pravim razna jela. Čak ne kupujem ni paštu, sama je pravim. Isto tako pečem kruh. Meso jedem jednom, najviše dvaput tjedno, ako je akcija kupim više pa zamrznem. Variva kuham za dva dana. Uspijem preživjeti s 50 eura tjedno i sve pet”, otkrila je.

Imamo i rekorderku, umirovljenicu koja tvrdi da za hranu i higijenu izdvaja 30 eura tjedno i niti se žali, niti jauče. Niti prosvjeduje jer kaže: “Prosvjedovala ili ne prosvjedovala, na isto mi dođe.”

Odreci se, šuti, trpi i budi zadovoljan

Optužili su umirovljenici gospodina Tonija u raspravi potom i da zasigurno živi nenormalno te da možda kupuje janjetinu ili ne daj Bože škampe. “Treba se malo skučiti pa će mu biti dosta- Što laje po portalima pa da svatko može komentirati?” opaska je čitateljice koja smatra da bi bilo bolje ne razgovarati javno o mirovinama, ne tražiti povećanja, ne se buniti na sva zvona. Lijepo se svega odreci i šuti.

Ni umirovljenica Mirka nema ambicija za prosvjed za veće mirovine, odrekla se mnogočega i dobro joj je. “Sve ovisi o navikama, ako se kupuje strogo na akcijama može se pokriti hrana, a ostane i za lijekove i režije. Meni je dovoljno i trećina Tonijeve penzije”, svjedoči. Nešto šaljiviji komentatori izrazili su i bojazan da gospodin Toni možda ima trakavicu, a sve iz straha da možda pojede prevelik dio mirovine.

Ponos na preživljavanje

“Natječu se zdušno naši umirovljenici s po 300 i 400 eura mirovine u patnji”, dobro je primijetila čitateljica Biba, koja je uvidjela kako time mnogi svoju prisilnu bijedu pretvaraju u vrlinu, kao da su je sami svjesno izabrali, a ne u nju bili gurnuti. Ta umješnost pukog preživljavanja lako zavara i postaje izgovor za ostajanje kod kuće, na kauču, i na dan izbora i na dan prosvjeda.

Ima srećom i onih koji frustraciju konkretno usmjeravaju ka pitanjima premalih mirovina koje ne prate realne troškove života. Umirovljenica Jadranka zato u čudu pita kako su ljudi ne samo siti, već i zadovoljni s tri novčanice od po deset eura za život tjedno i zašto se ne bune.

Sindikati i stranke bez podrške

“Svi vi koji možete sa manje od 100 eura tjedno, svaka čast. Vama je onda stvarno dosta 400 do 500 eura mirovine. Razumijem ako su vam primanja mala pa se puno toga morate odreći. No pitam se što se to nutritivno i kvalitetno može pojesti za 30 eura tjedno? Vegetarijanka sam i najviše trošim na hranu. Moja kalkulacija ugrubo ispada oko 100 eura. Primjerice, sezona je jagoda i šparoga i priuštim ih si često. Želim živjeti, a ne preživljavati”, ističe.

U raspravu se uključio i predsjednik Bloka umirovljenici zajedno Milivoj Špika, koji je misao završio riječima kako svi trebamo težiti tome da mirovine generalno budu veće, a ne tome da zbog nekog jala ili zavisti svima budu manje. “Imamo rješenja, ali se ona bez podrške ne mogu provesti u djelo”, poručuje.

Šutnja nije zlato, a odricanje nije rješenje.