“Godine nose svoje, idemo na starije, ne na mlađe i možemo očekivati neočekivano. Prije godinu dana, jednog običnog travanjskog jutra, u sekundi mi je puknuo disk u kralježnici i oduzeo mi desnu stranu. Tjedan dana kasnije pomaknula su se još dva diska. Dva mjeseca ležala sam nepokretna u krevetu. Tu je krenula moja borba za opstanak”, priča nam iskreno umirovljenica Sonja Kezerić.
Cijela je obitelj, nastavlja, bila u šoku i boli. “Dolazile su mi dvije patronažne sestre koje su me njegovale, a kći se iz svog stana preselila k meni da me, kako kažemo po zagrebački, bedina. Pronašli su mi fizioterapeuta koji mi je dolazio kući. Metoda Emmetta, odnosno tehnika laganih pritisaka na određene točke tijela koja pomaže opuštanju mišića i smanjenju boli, kao i fizikalne terapije te psihoterapija, kroz mjesec su me dana stavili na noge. Uz hodalicu, jasno”, otkrila je.
Tjelesna transformacija i promjena svakodnevice
Kaže da je izgubila čak 20 kilograma. “Od strašnih bolova koje sam danonoćno trpjela, postala sam starica, što se posebno vidi na mom licu. No važnije od toga mi je da danas, godinu dana poslije, hodam, vozim auto, plešem i samostalno brinem o sebi, s pažnjom i osjećajem za vlastito tijelo”, dodaje.
Gospođa Sonja bila je strastvena bajkerica, o čemu smo pisali na ovoj poveznici, i posebno joj je teško palo što je morala prodati motor. “Morala sam, jer je rizik od pada za mene preopasan”, kaže tužno. No potom joj se lice ozarilo, u međuvremenu je, otkriva, postala baka predivnog dječaka. “Moj ponos, moja sreća”, govori.
Sonja Kezerić nekad je bila strastvena bajkerica (foto: Gordana Arh)
Obiteljski potresi i nova životna realnost
No potvrdila se nažalost i ona izreka koja kaže da nevolja nikad ne dođe sama. “Majka o kojoj sam do tada brinula, morala je otići u dom za starije, a da bi joj ga mogli plaćati, iznajmili smo njezin stan. Sve je to bio još jedan šok za mene”, kaže.
“Još uvijek nisam ona ‘ja’ koja sam bila prije bolesti i nikada više to neću biti. Ali imam vjeru, radim na sebi, idem kod iscjelitelja i gledam na život s velikom zahvalnošću – za svaki svoj korak, smijeh i svaki novi dan. Život je često nepravedan, tako ljudi misle, ali ja vjerujem da sve ima svoju svrhu. Iz svega što nam dođe možemo ili kukati, plakati i kritizirati, ili naučiti kako u danim okolnostima nastaviti dalje s osmijehom i zahvalnošću”, hrabro govori gospođa Sonja o svom iskustvu.
Snaga zahvalnosti i svakodnevna disciplina
Dodaje kako svako jutro prije ustajanja odradi vježbe za jačanje mišića koje joj je pokazao fizioterapeut. Jednom tjedno ide na trening chair dancea, gdje u zagrijavanju ponavlja gotovo iste vježbe. Putuje s umirovljenicima te sudjeluje na druženjima sa ženama uz vezenje u Slavic Soul studiju.
Nevolje koje su je pogodile učinile su je mudrijom, a možda i jačom. “Naučila sam živjeti u zahvalnosti, u vjeri, u ljubavi prema sebi i obitelji, u razumijevanju sebe i drugih, u strpljenju i učenju. Jer jučer je prošlost koja se ne vraća, već nam ostavlja samo sjećanja, a danas možemo stvarati lijepa sjećanja koja ostaju do zadnjeg daha.”
“Sutra je neizvjesno i nepredvidivo, a brige i strahovi su izmišljeni kako bi zaokupili ‘dosadu’ u našem umu. Zato je svaki dan blagoslov i učenje”, poruka je ove iznimno hrabre žene.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
