Prati nas

Zdravlje

Mozak

Rehabilitacija nakon moždanog udara je teška, ali vrijedi truda

Oporavak nakon moždanog udara progresivan je, dinamičan, ciljno orijentiran proces, usmjeren na omogućavanje optimalne fizičke, kognitivne, emocionalne, komunikativne, socijalne i funkcionalne aktivnosti osobe s oštećenjem.

Objavljeno

|

liječenje moždanog udara
foto: jesse orrico/Unsplash

Rehabilitacija nakon moždanog udara neizostavan je dio liječenja moždanog udara te o njoj i te kako ovise oporavak i težina invaliditeta određenog neurološkog oštećenja. Kod pacijenta s akutnim moždanim udarom potrebna je procjena prirode i ozbiljnosti neurološkog deficita te prognoza na osnovi koje postavljamo ciljeve i rehabilitacijske zahtjeve za oporavak slabosti. Oporavak nakon moždanog udara progresivan je, dinamičan, ciljno orijentiran proces, usmjeren na omogućavanje optimalne fizičke, kognitivne, emocionalne, komunikativne, socijalne i funkcionalne aktivnosti osobe s oštećenjem.

Funkcionalni oporavak

Fizikalna rehabilitacija poboljšava funkcionalni oporavak nakon moždanog udara i uključuje funkcionalni trening koji objedinjuje aktivne i pasivne muskulo-skeletne, neurofiziološke i kardio-pulmonalne intervencije, uključujući pritom i uporabu pomoćnih uređaja i modalitete.


Posebnu pažnju posvećujemo pacijentima s krvarenjem u mozgu, pri čemu se preporučuje da se s mobilizacijom pacijenta u prva 24 sata od početka moždanog udara bude oprezan i da se fizikalna terapija ograniči na manje od 10 minuta. Funkcija oduzetih ruku i šaka može se poboljšati ograničeno induciranom terapijom pokreta, čestim vježbanjem istih zadataka, mentalnom vježbom, terapijom ogledalom, intervencijom za osjetilna oštećenja i virtualnom stvarnosti. Ograničena terapija pokreta uključuje ograničavanje korištenja zdrave ruke (npr. stavljanje rukavice na zdravu ruku pomoću oslabljene ruke) i orijentira se na korištenje i vježbanje zadataka pomoću oslabljene ruke. Robotom asistirane vježbe zadataka, trening ruku pomoću uređaja, mogu poboljšati snagu i funkciju mišića oduzete ruke, ali je dokaz o kvaliteti njihovog učinka, na temelju istraživanja, malen.

Kardio-respiratorni treninzi, koji uključuju hodanje, poboljšavaju balans i brzinu hodanja, ali ne utječu značajnije na konačan ishod, smrt ili ovisnost o drugoj osobi. Ergometar s opterećenjem ili bez njega može poboljšati brzinu hoda i izdržljivost kod pacijenata koji su sposobni hodati nakon moždanog udara. Za pacijente koji ne mogu hodati samostalno, robotom asistirani treninzi, kombinirani s fizikalnom terapijom, mogu znatno poboljšati izglede za budući samostalan hod.

Terapija glazbom, botulin, neurostimulacija

Ritmična audiostimulacija (odnosno glazbena terapija) može također poboljšati hod kod pacijenata nakon moždanog udara, dok primjenom intramuskularne injekcije botulinom tipa A smanjujemo lokalnu mišićnu napetost i bol uzrokovanu ukočenošću i tri mjeseca nakon moždanog udara. Neuromuskularna električna stimulacija također smanjuje ukočenost i poboljšava opseg pokreta nakon moždanog udara.

Kako su jedna od posljedica moždanog udara smetnje govora te otežan govor, jezična i govorna terapija poboljšava funkcionalnu komunikaciju u usporedbi s pacijentima koji nisu imali jezičnu i govornu terapiju, ali je njen učinak neusporediv u odnosu na socijalnu podršku.

Rezultati istraživanja ukazuju na to da u rehabilitaciji nakon moždanog udara direktna i trenutna transkranijalna stimulacija, čini se, ne poboljšava funkcionalnu komunikaciju, jezične sposobnosti ili kogniciju. Kognitivna rehabilitacija nije se pokazala učinkovitom u poboljšanju poremećaja pažnje, poremećaja izvršenja naredbe i prostornog zanemarivanja, a nedovoljno je dokaza o efikasnosti bilo koje intervencije koja bi spriječila ili liječila kronični umor kod moždanog udara.

Što se tiče primjene lijekova nakon moždanog udara, malo je dokaza da neurotrofički lijekovi, poput cerebrolzina i selektivnog inhibitora ponovne pohrane serotonina, mogu poboljšati neurološki oporavak nakon moždanog udara, no dobiveni su rezultati neuvjerljivi i na njima se temelje buduća istraživanja.

Značaj podrške

Veliku ulogu imaju utjecaj medicinskog i nemedicinskog osoblja, rana podrška i intervencija educiranog medicinskog osoblja te rad koordiniranih timova, čime se mogu smanjiti dužina bolničkog liječenja, broj institucijaliziranih osoba te broj starijih osoba s moždanim udarom koje bi bile ovisne o drugoj osobi, osobito kod blažeg ili srednje jakog oštećenja.

Osobe koje su preživjele moždani udar i njihovi njegovatelji mogli bi biti potaknuti da se uključe u lokalne grupe i organizacije koje pomažu takvim osobama. Podrška i savjeti organizacija pacijenata, njegovatelja i njihovih obitelji mogu smanjiti socijalnu izolaciju i depresiju i na taj način poboljšati kvalitetu života. (dr.sc. David Bonifačić, Narodni zdravstveni list)

.

Nema predaje

Moždani udar – kako ga prepoznati i kako pomoći

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Objavljeno

|

“Sjećam se kao da je bilo jučer. Bila je nedjelja, 7. kolovoza 2011. Bili smo kod kuće, ja sam nešto radila po kuhinji, a muž je bio u kupaonici. Odjednom sam čula udarac, kao da se nešto stropoštalo. Dotrčala sam u kupaonicu i vidjela Stanka gdje leži na podu. Nije se mogao micati, jedna ruka mu je bila ukočena i polovica lica nekako čudno obješena. Odmah sam pomislila da je to moždani udar”, prepričava taj šokantan dan gospođa Mirjana Babić iz Zagreba.

“Nazvala sam hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Muža su stavili na nosila i u kola, a ja sam sjela u auto i krenula za njima. Kad smo došli u bolnicu, liječnici su počeli s obradom, a meni su rekli da je jako dobro u toj cijeloj strašnoj priči što nije bio sam kod kuće kad se to dogodilo i što je dopremljen u bolnicu nedugo nakon udara. Kako su mi objasnili, baš ta brza reakcija je ključna. Operiran je, izvadili su mu nekoliko ugrušaka i prebačen je na intenzivnu njegu na kojoj je proveo više od deset dana. Tek kad se malo ustabilio i kad je prošla neposredna opasnost, prebacili su ga na običan odjel”, opisuje dalje gospođa Mirjana.


“Nakon bolnice, muž je prebačen u Krapinske toplice na rehabilitaciju gdje je proveo nekoliko mjeseci. Ondje je počeo s redovitim vježbama i stanje mu se malo popravilo, ali ne do kraja. Nije mogao hodati, govoriti, sam se hraniti, obavljati nuždu… Još uvijek je, više-manje, tako. Sada je kod kuće, no već je godinama u krevetu, nepokretan”, kaže gospođa Mirjana.

“U dobru i zlu”

Brigu o nepokretnom mužu preuzela je na sebe. Nije lako, ali to je bila jedina opcija. “Domovi su jako skupi, to je prvo. Pogotovo oni koji bi čovjeku pružili doista adekvatnu njegu kad je u ovakvom stanju. S druge strane, državni domovi imaju ogromne liste čekanja. Ali ne radi se samo o tome. Nekako mi je bilo neobično čovjeka s kojim sam provela većinu života smjestiti u dom sad kad su nastupili problemi. U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti – tako smo se zavjetovali i to je to.”

No briga o nepokretnom čovjeku nije nimalo laka, kaže nam Mirjana i opisuje svoju svakodnevnu rutinu. “Hranim ga i kupam, a moram ga i redovito okretati da mu ne nastanu rane od ležanja. Kupili smo poseban madrac protiv dekubitusa, ali i uz taj madrac treba čovjeka svako malo okretati. Stanku ne radi probava kako treba, pa mu svaka tri dana moram isprovocirati stolicu. Onda ide pranje, provjetravanje i sve po redu”, priča dalje Mirjana.

Ipak, od svega toga Mirjani najteže pada otežana komunikacija s mužem. “Stanko teško ne govori tako da teško komuniciramo. U prvo vrijeme je to bilo uglavnom gestama, pogledima, dodirima, a onda se govor počeo malo po malo vraćati. Moždani udar koji je imao bio je vrlo jak pa su mi liječnici rekli da je pravo čudo što je uopće preživio te da sigurno ne bi preživio da je bio sam kad se to dogodilo i da nismo tako brzo reagirali. A sad – što je tu je. Nije lako, ali držimo se. Sigurna sam da je situacija obrnuta, da bi se i on tako brinuo o meni.”

Kako nastaje moždani udar?

Suprug gospođe Mirjane jedan je od 11.300 ljudi u Hrvatskoj koliko ih svake godina doživi moždani udar. Zašto on nastaje, pitali smo doc. prim. dr.sc. Hrvoja Budinčevića, neurologa i zamjenika predstojnice Klinike za neurologiju i v.d. pročelnika Zavoda za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh.

Moždani udar nastaje zbog začepljenja krvne žile (arterije) ugruškom u mozgu ili u vratu (i tada ga nazivamo ishemijski moždani udar) ili prsnuća krvne krvne žile u mozgu (i tada ga nazivamo hemoragijski moždani udar). Uzroci moždanog udara su različiti te su povezani s promjenjivim (modificiajućim) čimbnicima rizika – odnosno na one na koje možemo utjecati te s nepromjenjivim (ne-modificirajućim) čimbenicima rizka na koje ne možemo utjecati (kao npr. dob, spol, prethodni moždani udar, nasljeđe)

Može li se moždani udar spriječiti? (posebnim režimom prehrane, vježbe, načinom života…)

Činjenica je da se 90 % moždanih udara može spriječiti ukoliko djelujemo na 10 promjenjivih (modificirajućih) čimbenika rizika. Promjenjivi čimbenici rizika su: 1. arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak), 2. šećerna bolest, 3. hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), 4. srčane bolesti – fibrilacija atrija 5. pretilost, 6. pušenje, 7. prekomjerna konzumacija alkohola, 8. sjedelački način života, 9. neadekvatna prehrana i 10. stres.

Neki od ovih čimbenika rizika mogu se kontrolirati zdravim načinom života što uključuje redovitu tjelesnu aktivnost (bar 30 minuta dnevno), balansiranu prehranu bogatu voćem i povrćem (mediteranska dijeta) – sa smanjenim unosom soli, masnoća i ugljikohidrata, kontrolu tjelesne težine, prestankom pušenja i konzumiranja alkohola, te smanjenjem razine stresa, ukoliko ove nefarmakološke metode ne pomognu i u kontroli arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i hiperlipidemiji preporuča se primjena lijekova, što predstavlja osnovu i za liječenje fibrilacije atrija.

Osim toga za potvrdu nekih od ovih čimbenika rizika potrebno je učiniti laboratorijsku obradu krvi i elektroardiogram (EKG), a korisno je i učiniti ultrazvuk karotidnih i vertebralnih arterija kako bi se procijenio stupanj ateroskleroze te eventualno pristupilo kirurškom ili endovaskularnom liječenju stenoze (suženja) karotidne arterije ukoliko je ona viša od 70 %.

Kad nastupi moždani udar, kako pomoći sebi ili nekome drugome?

Najvažnije ga je prepoznati te pozvati hitnu pomoć kako bi se osoba dovela u bolnicu u kojoj se može obaviti potrebna obrada i započeti sa liječenjem u što kraćem roku kako bi se smanjilo oštećenje mozga koje nastaje kod moždanog udara. Moždani udar je bolest mozga koji nastaje naglo i uzrokovan je poremećajem cirkulacije, a deficit odgovara zahvaćenom području mozga.

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Ukratko FAST se odnosi na Face – naglo nastala asimetrija lica, Arm – naglo nastala slabost ili utrnutost ruke, Speech – naglo nastali poremećaj govora i Time – vrijeme je bitno jer obrzini reakcije ovisi ishod. Naime, svake minute u moždanom udaru u prosjeku propada 2 milijuna neurona (moždanih stanica) ali taj broj može ići i do 27 milijuna stanica u minuti.

Kako izgleda rehabilitacija i koliko se uspješno ljudi oporavljaju od moždanog udara te o čemu to ovisi?

S rehabilitacijom nakon moždanog udara treba započeti što ranije, najčešće se počinje nakon 24 sata od moždanog udara. Oporavak od moždanog udara ovisi o više čimbenika, vrsti moždanog udara, težini i veličini moždanog udara, primjenjenoj terapiji, drugim bolestima osobe (komorbiditeti) te komplikacijama tijekom liječenja. Smatra se da ukoliko se liječenje provodi u specijaliziranim jedinicama za liječenje moždanog udara pobošljava ishod za 14 %, primjenom intravenske trombolize (rastapanje ugruška lijekom) za 30 %, a mehanička trombektomija za preko 50 % (primjenjuje se za kod osoba sa začepljenjem velike moždane arterije, posebnim kateterima se ugrušak uklanja iz cirkulacije).

Smatra se da se trećina osoba s moždanim udarom nemaju posljedice, druga trećina je ovisna o drugima, dok trećina bolesnika umre. U posljednje vrijeme ovi omjeri se mijenjaju, jer se smrtnost od moždanog udara smanjuje, nažalost planira se porast broja oboljelih od moždanog udara na razini Europe, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Pod rehabilitacijom se obično podrazumijeva fizikalna terapija, ali svakako bi trebala uključiti i radnu terapiju te logopedske vježbe.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP