‘Tata ima 1.270 eura penziju, ja 1.470 plaću. Smiješi mi se rad do smrti’

Kad usporedi svoju plaću i mirovine svojih roditelja, 55-godišnji Damir iz zagrebačke Dubrave svaki se dan pita što će biti s njim kad se i sam umirovi. Vlastita budućnost mu s obzirom na obiteljsko iskustvo ne djeluje nimalo blistavo.

“Otac je završio ekonomiju i cijeli je radni vijek proveo u jednoj firmi, doslovno od prvog do zadnjeg dana zaposlenja. Od toga je dvadeset godina bio poslovođa. Sada ima mirovinu od koje može lijepo živjeti, ravno 1.270 eura”, otkriva Damir.

Majka se, kaže, zaposlila odmah nakon srednje škole. ”Ona je uz rad završila višu upravno-pravnu. Kad je imala svega 52 godina već su joj ponudili odlazak u prijevremenu, na što je pristala. No, kad je dvaput razmislila uvidjela je da bi ipak bilo bolje odraditi još dvije godine za punu mirovinu. Zaposlila se kod privatnika kako bi si osigurala puni staž. No bilo joj je dobro pa je umjesto dvije godine ostala pet. Mirovina joj je 1.050 eura”, rekao je.

Gradili kuću, kasnije i vikendicu

Roditelji su, kaže, cijeli život imali pristojne plaće. ”U osamdesetima, kad smo sestra i ja bili djeca, uspjeli su sagraditi kuću u Dubravi. Plac su nam poklonili baka i djed, u dvorištu iza njihove kuće koju smo kasnije srušili. Za radnog vijeka moji roditelji su s prijateljima kupili i zemljište na otoku Ugljanu i napravili dvojni objekt. Nismo bili bogataši, ali čini mi se da smo živjeli kao većina obitelji oko nas. Ako se nije išlo na more, išlo se u gorice ili toplice”, kaže.

Danas su njegovi roditelji, otkriva, već gotovo dva desetljeća u mirovini. ”Žive prilično bezbrižno, ako zanemarimo lijekove za tlak i mamine probleme s venama. Supruga i ja u šali kažemo da samo putuju i luduju/’. Malo su u Zagrebu, malo na Ugljanu. I u kasnim sedamdesetima svaki dan su na plaži, idu na kavu, na izlete, jedino više ne planinare.”

“U svakom slučaju, manje se od nas žale na nepodnošljive troškove života”, rekao je Damir. O tome kako srednje generacije zavide roditeljima jer si u mirovini neće moći priuštiti isti standard, pisali smo i na ovoj poveznici.

Roditelji potroše obje mirovine

Damr prima prosječnu hrvatsku plaću, ali već sada vidi da će mu mirovina biti daleko ispod mirovine njegovih roditelja. “Ono što želim reći na ovu temu jest da mislim kako su moji imali bolje uvjete na poslu, veću stabilnost i sigurnost. Ranije su se mogli umiroviti s dobrim penzijama nego što ću ja to moći”, realno procjenjuje.

”Sve vam govori činjenica da s plaćom šezdesetak eura manjom od hrvatskog prosjeka imam samo 200 eura više od tatine penzije. To znači da će moja penzija biti možda i duplo manja, a radit ću godine i godine duže. A štedjeti ne mogu jer su nam djeca pred kraj školovanja i troškovi nas pojedu, doslovno sve potrošimo svaki mjesec.”

”Jednako tako sve potroše i moji roditelji. Stalno se pitam kako je to moguće: sami su, ne mijenjaju namještaj, nemaju velika ulaganja, ali očito im ode na užitke, hranu i benzin. Ne zavidim im, ali mislim da su živjeli u boljim vremenima, i za stvaranje i za odlazak u mirovinu. Meni se, kako stvari stoje, piše rad do smrti”, zaključuje naš sugovornik.