Pčele su im promijenile mirovinu: Mira i Antun danas vode ozbiljan OPG

Kad su 2014. godine oboje otišli u prijevremenu mirovinu, Mira (69) i Antun (68) Malnar iz Čabra već su imali plan za novo poglavlje života. Tražili su nešto čime bi se mogli baviti, a ideju za pčelarstvo dao im je sin Davor. O pčelama i pčelarenju tada nisu znali gotovo ništa, pa su krenuli od početka. Učili su iz knjiga, pregledali bezbroj YouTube videa i skupljali savjete iskusnijih pčelara iz okolice.

Polako su tako otkrivali dotad nepoznat svijet i zasigurno nisu ni slutili da će 12 godina poslije pčele postati gotovo najvažniji dio njihova života i da će o njima govoriti s rijetko viđenim žarom.

Od prvih košnica do ozbiljnog OPG‑a

”Početnicima je dovoljno da krenu i s tri, četiri košnice i dobiju dovoljno meda za vlastite potrebe. No mi smo već bili toliko sigurni u sebe da smo krenuli s njih 20, a danas ih već imamo 60 i raspoređene su na dvije lokacije”, otkriva nositeljica OPG-a Mira koja je radni vijek provela u kadrovskoj službi Goranprodukta, kasnije Finvesta.

“Početak je bio izvrstan i prvi med nam je dao krila. Dobili smo tristotinjak eura poticaja, a u kraju je tada bilo svega dvadesetak pčelara. Danas je taj broj skočio na 43, što osjetno utječe na prodaju. Od početaka prodajemo samo na kućnom pragu jer je takva prodaja zasad neoporeziva. Voljeli bismo da tako i ostane”, nadovezao se suprug Antun, koji je 35 godina radio u T-Comu na području Rijeke, Delnica i Čabra. I danas ga bivša tvrtka angažira pri postavljanju optičkih kabela u regiji.

Medun kao ponos Gorskog kotara

Danas proizvode 300 do 400 kilograma meda godišnje, no otprilike svaka sedma godina donese ogroman prinos meduna, na koji su goranski pčelari posebno ponosni.

”Lani smo imali 900 kilograma meduna. Mnogi i ne znaju da je to jedini med koji je životinjskog porijekla, a Gorski kotar je po njemu najpoznatiji jer imamo jelu, s koje je najbolji i najkvalitetniji”, kaže ponosno čabarski pčelar i ističe da od 2023. goranski medun nosi i oznaku zaštićene izvornosti Europske unije.

S velikim žarom objašnjava kako medun nastaje od medne rose. Nju stvaraju lisne uši koje se hrane sokovima jele, nakon čega je pčele skupljaju i prerađuju u ovaj cijenjeni med.

Cijene meda i prodaja na kućnom pragu

Vrijedni supružnici svoj medun, za koji su prošle godine dobili nagradu na natjecanju Zlatno ulište, prodaju po 14 eura, a cvjetni med po 12 eura za kilogram. ”Medun na tržištu postiže cijenu i preko 20 eura, toliko je cijenjen, no mi se držimo najniže cijene koju smo dogovorili unutar Pčelarskog društva Grada Čabra”, otkrivaju.

”Pčele su na ispaši u netaknutoj prirodi, a u blizini im je prirodna izvorska voda koja ne presuši ni za ljetnih žega, što uvelike olakšava posao i nama i pčelicama. Prihranjujemo ih samo koliko je nužno, a o njihovu zdravlju brinemo zaštitom protiv nametnika prema strogo propisanim pravilima”, napominju uspješni goranski pčelari.

Posao pčelara kroz sva godišnja doba

Kažu i kako je iznimno važno da su oboje uključeni u posao jer tijekom cijele godine posla ima napretek. “U proljeće počinje intenzivniji rad sa zajednicama. Popravljaju se košnice, prati razvoj legla i matice, a pčelama se daje poticajna prihrana, odnosno organske pogače, kako bi se što bolje razvile za paše. Ujedno se pripremaju nastavci, okviri i ostala oprema, uređuje se pčelinjak i kosi trava, a prema potrebi pčele se sele na odgovarajuće lokacije”, objašnjava gospodin Antun.

Ljeti je posao najzahtjevniji jer se prati stanje pčelinjih zajednica i paša, po potrebi se ponovno sele košnice, dodaju okviri sa satnim osnovama te vade medišni okviri. Izvađeni okviri potom se otklapaju i vrcaju u centrifugi, nakon čega se prazno saće vraća pčelama na čišćenje i ponovno punjenje.

”Inače, nove satne osnove, odnosno voštane ploče na kojima pčele grade saće, najčešće nabavljamo zamjenom za čisti vosak koji sami dobivamo u parnoj topionici, što je također važan dio pčelarskog posla”, napominje gospodin Malnar.

Kad medvjedi dođu u goste

A da pčelari, osim od stršljena, moljaca i varoe, ponekad košnice moraju štititi i od većih posjetitelja, uvjerili su se čak triput ovog ljeta. ”Medvjed i dva mladunca razbacali su i uništili desetak košnica i napravili nam štetu od oko 2000 eura. Nakon savjeta iskusnijih pčelara postavili smo snažniji agregat od 12 džula i dodatnih 2000 metara žice u dva reda. Čini se da je zaštita uspjela jer se medvjedi više nisu vraćali”, kaže pčelar Antun.

Napominju pritom i da su ulaganja stalna, no svaki račun čuvaju i dostavljaju Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, nakon čega im se vrati oko 50 posto uloženog. Prije pet godina prijavili su se na natječaj za sufinanciranje kroz europska sredstva u sklopu Mjere 6.3.1., te su dobivena sredstva iskoristili za nabavu 40 modernih, natkrivenih LR košnica.

Zimski mir i obiteljski trenuci

U jesen se posao pčelara počne stišavati. ”Tada se pčele pripremaju za zimu, provjeravaju se zalihe hrane i, prema potrebi, prihranjuju šećernim sirupom kako bi se osigurale za zimovanje. Provode se i potrebne mjere zaštite od nametnika. Zimi se pak više radi na opremi, pripremama za novu sezonu te pakiranju i prodaji meda i propolisa”, doznajemo od umirovljenice koja u mirovini nikad ne miruje.

Unatoč gustom rasporedu i brojnim obvezama oko košnica, supružnici podsjećaju da obitelj ipak mora biti na prvome mjestu. Tako su usred ljetne sezone odvojili četiri dana nauštrb košnje kako bi otputovali u Varaždin k sinu Davoru i snahi Petri. Povod je bio najljepši mogući – odlazak unuku Leonu na 2. rođendan, što je ovim vrijednim goranskim pčelarima bio savršen i itekako zasluženi predah.

Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.