Darko protiv majčinskog dodatka: Umirovljenice bi gulile državu, sve bi mukte

Zahtjev da se dodani staž za djecu u trajanju 12 mjeseci po djetetu prizna svim umirovljenim majkama, bez obzira na godinu u kojoj su otišle u mirovinu, izazvao je vrlo oštre reakcije naših čitatelja. Jedni postojeću podjelu smatraju očitom nepravdom, ali drugi odbacuju samu ideju da bi država majčinstvo trebala dodatno vrednovati kroz mirovinski sustav.

Najžešće se zahtjevu usprotivio Darko K. Smatra da su i ranije generacije majki podizale djecu bez posebnih pogodnosti kakve se danas traže kroz mirovinski sustav. Darko ne priznaje ni rodni jaz u mirovinama ni dodatak kao demografsku mjeru, a protivi se i ispravljanju nepravde koje je podijelila majke u tri kategorije.

„Što su majke dobivale za vrijeme Jugoslavije? Možda velike plaće? Veliki dječji doplatak? Ili možda za svako rođeno dijete 12 mjeseci radnog staža ili nekakve novčane naknade? Znam da ne živimo u Jugoslaviji, ali što mislite, da je danas život u Hrvatskoj nešto bolji?” piše nam putem naše društvene mreže.

Ovaj oštri protivnik majčinskog dodatka podsjeća na žene koje su rađale po troje, četvero i više djece, a od prava su, kako kaže, uglavnom imale porodiljni dopust i dječji doplatak.

„Pa što vi sad hoćete, guliti državu samo zato što je natalitet mali? Vidjele ste gdje se para okreće. Sve biste htjele besplatno i velike novčane iznose. Onda dajte djecu državi neka s njima barata, a vi odite na Havaje. Ne morate više biti majke, budite strojevi za rađanje i primanje velikih novčanih sredstava”, poručuje nam kao reakciju na našu raniju objavu “Zašto ne za sve majke?“

Ana: Majke su manje radile, previše im se popušta

Slično razmišlja i Ana Z., koja smatra da se u raspravi zanemaruju žene koje nisu imale djecu. Kritizira i način na koji se, prema njezinu mišljenju, zloupotrebljavaju prava vezana uz trudnoću, porod i skrb o djeci.

„Majke su bile na bolovanju prije rođenja djece osam mjeseci. Njih polovica je bila doma bez razloga, a država to dozvoljava. Porodiljni dopust traje 12 mjeseci, bolovanja za djecu imaju koliko žele i kad im treba i kad im ne treba. I to sustav dozvoljava. Što je sa ženama koje nisu imale djecu iz bilo kojeg razloga?“

“Mi smo pridonijele Hrvatskoj i demografiji”

S druge strane, Slavica S. smatra da je posebno nepravedno što su bez dodanog staža ostale generacije žena čija su djeca poslije sudjelovala u Domovinskom ratu. „Sve majke koje su ostale bez tog staža majke su hrvatskih branitelja koji su se borili za svoju domovinu, a mnogih više nema. Zato je to još veća sramota.“

Gitta Z. se također protivi podjeli majki prema godini umirovljenja. Djecu je, kaže, sama podizala tijekom Domovinskog rata, bez pomoći njihova oca. „Sama sam othranila dvoje djece u jeku Domovinskog rata, bez ikakve potpore njihova oca. Smatram da smo i mi jednako pridonosile demografiji. Naša djeca danas su u srednjim godinama i imaju svoju djecu.“

Za nju nema razloga da majke koje su se ranije umirovile budu isključene iz prava koje danas vrijedi za nove umirovljenice. „I mi zaslužujemo 12 mjeseci dodatka na mirovinu kao oni koji su se kasnije umirovili. Da ih nismo rodile, odakle bi danas rastao natalitet?“

Zašto se ne ispravi nepravda?

Ivan L. smatra da datum odlaska u mirovinu ne bi smio odlučivati o tome hoće li majka dobiti dodani staž. Bitno je, kaže, je li žena rodila i odgojila djecu. „Sve stvarne i logične nepravde u priznavanju prava, a time i većih primanja, treba ispraviti što prije. Slažem se da je ovaj zahtjev SUH-a logičan i relativno lako provediv. Zašto već nije usvojen i proveden, ne znam.“

Posebno odbacuje argument prema kojem bi priznanje prava živim umirovljenicama bilo nepravedno prema onima koje su u međuvremenu umrle, a što je svojevremeno izjavio zamjenik ravnatelja HZMO-a Ivo Bulaja.

„Argumenti uspoređivanja s mrtvima nisu valjani i ostavljaju i dalje nepravdu i razliku u primanjima ovisno isključivo o vremenu kada je neka majka otišla u mirovinu, a ne o tome je li i koliko djece rodila i odgojila. To bi, po meni, trebao biti jedini argument i uvjet za stjecanje prava. Izmjene Zakona i prvobitno su trebale biti tako postavljene: ista prava svim majkama.“

Jasna K. postojeću situaciju također naziva diskriminacijom. U istu skupinu problema stavlja penalizaciju prijevremenih mirovina i nepriznavanje dodanog staža starijim generacijama majki. „Kako možemo biti mirne? Sama pomisao na nepravednost i nejednakost nas žalosti i ljuti.“