Gerijatrica otkriva kako se pripremiti za starenje roditelja

Kako ljudi žive sve dulje, a natalitet pada, stanovništvo ubrzano stari. U Europskoj uniji osobe starije od 65 godina već čine 22 posto stanovništva, a njihov će se broj prema projekcijama Eurostata do 2050. približiti 130 milijuna. Istodobno, između 12 i 18 posto odraslih u državama EU-a pruža neformalnu skrb starijim osobama ili odraslima s invaliditetom.

U SAD-u je situacija slična. Deset posto odraslih kaže da skrbi za roditelja starijeg od 65 godina, a procjenjuje se da će do 2050. gotovo 23 posto Amerikanaca biti starije od 65 godina.

Suočavanje sa starenjem roditelja ili druge bliske osobe može biti zahtjevno, no dr. Anita Chandra, specijalistica gerijatrije koja radi s pacijentima starijim od 65 godina, smatra da se obitelji koje se s tim izazovima najbolje nose razlikuju po jednoj stvari: proaktivne su. Kako je poručila na svom Instagram profilu, „najbolje se snađu obitelji koje su se počele pripremati prije nego što su morale“.

Takva priprema, dodaje, možda neće spriječiti bolest, ali iznenadne i teške trenutke može učiniti manje stresnima te pomoći starijoj osobi da što dulje sačuva samostalnost.

Dob nije jedino mjerilo funkcionalnosti

„Jedan od najvažnijih znakova na koje treba obratiti pozornost jest funkcionalnost starije osobe. Važnije od same životne dobi jest može li osoba i dalje samostalno obavljati aktivnosti koje su joj važne. To uključuje kretanje, zadovoljavanje osnovnih potreba, donošenje odluka, učenje, održavanje odnosa s drugima i sudjelovanje u društvu. Funkcionalnost bolje predviđa neovisnost nego sama dob“, kaže dr. Chandra.

Obitelji koje su dobro pripremljene zato primjećuju promjene u funkcioniranju svojih bližnjih, umjesto da svaku novu poteškoću jednostavno pripišu „samo starosti“.

O važnim stvarima treba razgovarati na vrijeme

„Priprema također znači razgovarati prije nego što se pojavi ozbiljan problem. To nije samo pitanje papirologije, nego i praktičnih tema poput vožnje, samačkog života i pomoći koju bi starija osoba bila spremna prihvatiti. Ako osoba želi ostati u svom domu, potrebno je unaprijed razmišljati o fizičkoj sigurnosti, zdravlju, prehrani, društvenim kontaktima i općem osjećaju dobrobiti, ali i o dubljim pitanjima: što život čini vrijednim i kakvu pomoć osoba smatra prihvatljivom. Ovi su razgovori lakši prije nego što nastupi kriza“, kaže liječnica.

S obzirom na to da u EU-u gotovo svaka treća osoba starija od 65 godina živi sama, važnost takvih razgovora sve je veća.

Ni sitne promjene ne treba ignorirati

„Promjene tjelesne težine, povlačenje iz društva, smanjen ili povećan unos hrane, predmeti ostavljeni na neobičnim mjestima, pokvarena hrana u hladnjaku ili nagle promjene raspoloženja mogu upućivati na zdravstvene teškoće, narušeno raspoloženje ili slabljenje kognitivnih sposobnosti“, naglašava dr. Chandra.

Savjetuje da se na takve znakove ne reagira optuživanjem ili automatskim pokušajem rješavanja problema. Bolje je mirno pitati osobu kako provodi dane i kako se osjeća te joj dati prostor da ispriča svoje iskustvo. Praćenje vremena u kojem se promjene događaju te simptoma poput zbunjenosti ili boli može liječniku pomoći da pronađe njihov uzrok.

Lijekove treba dobro poznavati

Važan dio brige je poznavanje lijekova koje starija osoba uzima. To, naglašava dr. Chandra, nije isto što i mikroupravljanje njezinim životom. „Hospitalizacije zbog neželjenih učinaka lijekova kod starijih su četiri do sedam puta češće nego kod mlađih, a među lijekovima povezanima s takvim problemima su antikoagulansi, antibiotici, lijekovi za dijabetes, opioidni analgetici i antipsihotici“, otkrila je.

„Budući da su problemi povezani s lijekovima čest razlog hospitalizacije, važno je imati ažuriran popis lijekova i terapiju redovito provjeravati. Posebnu pozornost treba obratiti na znakove poput iznenadne zbunjenosti, pretjerane pospanosti ili padova, dok organizatori za lijekove ili automatski dozatori mogu olakšati svakodnevno uzimanje terapije“, naglašava.

Cilj je sačuvati samostalnost

Pomagati starijoj osobi ne znači nužno sve učiniti umjesto nje. Pretjerana pomoć može imati neželjene posljedice i ubrzati gubitak funkcionalnosti. „Ako sve radite umjesto nekoga, možete nenamjerno ubrzati funkcionalni pad“, upozorava liječnica.

Cilj je pomoći starijoj osobi da na siguran način sama napravi što je više moguće. „Takav pristup, uz pravodobne razgovore, praćenje promjena i dobru pripremu, obiteljima može olakšati suočavanje s izazovima koje donosi starenje. Na takvoj će vam pripremi vaše buduće ja biti zahvalno“, zaključuje dr. Chandra.