Žene bez djece o majčinskom dodatku: Zar mi manje vrijedimo? Radile smo više

Iako se čini da je plebiscitarni stav takav da svim majkama treba dati takozvani majčinski dodatak, retroaktivno i u jednakom trajanju, naš čitatelj Zoran upozorava na majke bez vlastite mirovine, a javljaju se i čitateljice koje kažu da se osjećaju dodatno kažnjeno i poniženo zato što nisu mogle imati djecu.

Povod je, podsjetimo, zahtjev Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) upućen ministru mirovinskog sustava Alenu Ružiću (HDZ). Najagilnija umirovljenička organizacija zahtijeva da se od 1. siječnja 2027. pravo na 12 mjeseci dodanog staža po djetetu proširi na sve umirovljene majke i roditelje koji ispunjavaju zakonske uvjete, bez obzira na godinu umirovljenja. Time bi se ukinula podjela na umirovljene majke koje su dobile ništa, šest i 12 mjeseci staža po djetetu.

Majke bez mirovine

Naš čitatelj Zoran u tome vidi tešku diskriminaciju. „A što je s majkama koje su rađale, a nisu nikada bile zaposlene, to jest nisu u mirovini niti će biti?” Dodani staž, podsjetimo, ne uračunava se u staž potreban za stjecanje prava na mirovinu. Za redovnu starosnu mirovinu potrebno je, uz propisanu dob, najmanje 15 godina mirovinskog staža, a godine dodane za djecu koriste se samo prilikom obračuna visine mirovine.

„Zar mi manje vrijedimo?”

Čitateljica Eni ne podupire dodani staž za majke ni u kojem obliku, prvenstveno zbog svojih iskustava na radnom mjestu. Ona, naime, smatra da su osobe bez djece diskriminirane, a da se majčinskim stažom ta diskriminacija produbljuje.

„Omalovažavate žene koje, nažalost, iz zdravstvenih razloga nisu mogle postati majke. Zar mi manje vrijedimo? Kad su majke s malom djecom imale puno pogodnosti na radnom mjestu, mi bez djece smo vukle za njih. Svako malo koristile su bolovanja za dijete i kad nije bilo potrebe, dok smo mi bez djece uvijek bile tu”, navodi.

„Većina poslodavaca nas je zadržavala dulje na poslu, vikendima i praznicima, s obrazloženjem da nas djeca ne čekaju doma. Zar je to bila nagrada za patnju jer ih nismo mogle imati? Nije pošteno, pa kome krivo, kome pravo. Naradila sam se za majke glumice i muka mi je od same pomisli da za svoj nerad sad još dobivaju i nagradu”, bijesno govori Eni.

„Svaki mjesec sam otplakala”

Marijana također nije zadovoljna što samo majke imaju pravo na dodani staž. Njen je stav razumljiv iz pozicije žene koja je željela djecu, ali ih nije mogla imati.

„To je žalosno. Što sa ženama kojima Bog nije podario djecu? Sram vas bilo, znači mi smo jalove i nekorisne žene? Da, korisna je ona koja od uvođenja ovog prljavog zakona pa sada rađa po četiri ili pet djece. Ja sam živjela u braku 45 godina. Znači, svaki mjesec sam otplakala. Nije realno što smo omalovažene i diskriminirane”, napisala nam je.

Zašto dodani staž?

No dodani staž nije „hrvatska izmišljotina”. U ovom ili onom obliku imaju ga brojne europske države. Kod nas je uveden 2019. godine, isprva u trajanju od šest mjeseci po rođenom ili posvojenom djetetu. Vlada ga je predstavila kao pronatalitetnu mjeru, a poslije ga povezivala i sa smanjivanjem rodnog jaza u mirovinama. Obrazloženje je da majčinstvo i skrb o djeci mogu skratiti radni vijek i smanjiti zaradu, a time i mirovinu.

Njemačka, Francuska i Austrija

U Njemačkoj se za odgoj djeteta rođenog prije 1992. trenutačno priznaje do dvije i pol godine, a za dijete rođeno od 1992. do tri godine. Za ta se razdoblja priznaju mirovinski bodovi kao da je roditelj ostvarivao prosječnu njemačku zaradu. Od 1. siječnja 2027. pravo se izjednačava na tri godine za svu djecu, ali će se povećanje zbog tehničke provedbe isplaćivati tek od 2028., uz nadoplatu za 2027. godinu. Mjera se obrazlaže nadoknađivanjem posljedica toga što roditelji nakon rođenja djece često rade manje ili uopće ne rade.

U Francuskoj, u sustavu za zaposlene u privatnom sektoru, po djetetu se može priznati do osam dodatnih tromjesečja, odnosno dvije godine: četiri zbog majčinstva ili posvojenja i četiri zbog odgoja, uz pravila o raspodjeli među roditeljima. Za najmanje troje djece postoji i povećanje osnovne mirovine od deset posto, koje mogu ostvariti oba roditelja.

U Austriji se za skrb o djetetu priznaje do četiri godine mirovinskog osiguranja, odnosno do pet godina kod višestrukog poroda. Ako se prije isteka četiriju godina rodi sljedeće dijete, razdoblje za prethodno završava i počinje novo. Skrb se vrednuje i uz istodobno zaposlenje: pri izračunu mirovine uz zaradu se priznaje dodatna propisana osnovica.