Hrvati traže da im se vojni rok prizna za mirovinu: ‘Točno mi ta godina nedostaje’

Sve su glasniji i artikuliraniji naši čitatelji koji nam se javljaju nakon teksta o tome kako europske države vrednuju vojni rok. Traže da se i njima vrijeme provedeno u vojsci prizna za mirovinu. Podsjećaju da je služenje bilo obvezno, da su zbog njega odgađali zaposlenje ili prekidali posao, a danas im upravo ti mjeseci nedostaju u stažu.

Dio njih prihvatio bi objeručke i mogućnost dokupa tog razdoblja. Među njima je Dado, kojemu godina provedena u JNA, kako navodi, nedostaje za ispunjavanje uvjeta od 41 godine staža.

„Točno mi ta godina nedostaje za 41 godinu radnog staža s kojom bih mogao u mirovinu”, napisao je. Ne traži veću mirovinu, već da mu se prizna vrijeme provedeno na služenju ili barem omogući da tu godinu otkupi.

Godina i pol vojske, godina i pol manje staža

Čitatelj Milan usporedio je svoj put s putem kolege i vršnjaka. Obojica imaju 78 godina, završili su istu školu, radili isti posao u istoj tvrtki i zajedno išli na regrutaciju. Kolega je proglašen nesposobnim za vojsku, dok je Milan morao odslužiti godinu i pol.

Njegov je kolega za to vrijeme radio, primao plaću i imao priliku dodatno se školovati uz posao. Na kraju je, navodi Milan, imao godinu i pol više staža te otišao u mirovinu prije njega. „Oštećen sam četiri puta. Nepravda!”, napisao je.

U reakcijama čitatelja ponavlja se osjećaj da su zbog izvršavanja zakonske obveze danas u nepovoljnijem položaju od onih koji vojsku nisu služili. Neki spominju i ljude koji su, prema njihovim saznanjima, služenje izbjegli preko veze, a to su vrijeme radili i stjecati staž.

Iz JNA se vratio tek 1992. godine

Ratko iz Zadra opisuje znatno teže iskustvo. Prema vlastitu svjedočanstvu, u JNA je otišao 1990., a vratio se tek 1992. godine. Navodi da je među nekoliko tisuća vojnika bilo samo troje Hrvata te da od 1. srpnja 1991. do povratka nije imao kontakt s obitelji.

„Prošao sam psihički pakao”, prisjeća se. Nakon povratka, kaže, proveo je nešto više od godinu dana na prvoj crti kao hrvatski branitelj i to mu je razdoblje uredno priznato. Vrijeme provedeno u JNA nije, iako mu je ondje, prema njegovim riječima, bilo puno teže.

Tvrdi da se nije mogao vratiti kući ni nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, a bijeg je smatrao opasnim po život. Ratko traži i da se otvori pitanje ljudi koji su se zatekli u takvim okolnostima te moli da se jave i drugi sa sličnim iskustvom.

I bivši ročnici Hrvatske vojske ne žele biti diskriminirani

Zahtjevi se ne odnose samo na služenje u JNA. Petar pita zašto se ne bi priznalo i deset mjeseci koje je proveo služeći vojni rok u Hrvatskoj vojsci. „Ako danas ročnicima priznaju vojni rok u radni staž, zašto ga ne priznaju nama”, napisao je u kratkoj poruci. Zaista, današnjim ročnicima dva mjeseca temeljnog vojnog osposobljavanja priznaju se u staž.

Kako to rješavaju druge države?

Kako smo već pisali, europske države primjenjuju različite modele. Slovenija obvezni vojni rok vrednuje kroz snižavanje dobi za umirovljenje, uz ispunjene ostale uvjete, ili kroz veći postotak za izračun mirovine. To ipak ne znači da osiguraniku automatski dodaje godinu staža koja mu nedostaje.

Njemačka je za obvezni vojni rok plaćala mirovinske doprinose iz državnog proračuna, a država doprinose plaća i za današnje dobrovoljno služenje. U Grčkoj postoji mogućnost priznavanja vojnog roka uz dokup, prema propisanim uvjetima. Upravo bi dokup našem čitatelju Dadi značio priliku da popuni tu jednu godinu koja mu nedostaje u radnoj knjižici.