Starosna mirovina u 2026. i 2027. godini: Propisana dob i ostali uvjeti

Pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža. Za žene do kraja 2029. godine vrijede povoljniji uvjeti, s nižom dobnom granicom.

Osiguranik je osoba uključena u mirovinsko osiguranje kojoj se po osnovi rada, djelatnosti ili drugog propisanog statusa evidentira mirovinski staž. U taj se staž, osim razdoblja rada i osiguranja, mogu uračunati i druga zakonom priznata razdoblja. Važno je razlikovati staž potreban za ostvarivanje prava od dodanog staža za djecu, koji služi za određivanje visine mirovine.

Uvjeti za starosnu mirovinu za žene

U prijelaznom razdoblju od 2020. do 2029. godine žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu s nižom starosnom dobi, ali uz isti uvjet od najmanje 15 godina mirovinskog staža. Dobna granica svake godine raste za tri mjeseca.

Žena koja planira odlazak u mirovinu tijekom 2027. godine mora, dakle, imati navršene 64 godine i tri mjeseca života. Od 1. siječnja 2030. uvjeti za žene i muškarce bit će izjednačeni.

Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika

Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik koji navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom, stvarnom trajanju.

Za ispunjavanje uvjeta od 41 godine ne uzima se povećani dio beneficiranog staža ni dodani staž za djecu. Računa se stvarno trajanje staža osiguranja. Zato ukupni staž koji se koristi za izračun visine mirovine ne mora biti jednak stažu potrebnom za ostvarivanje ovog prava.

Pravo na mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ne može steći osoba koja je već navršila dob propisanu za redovitu starosnu mirovinu, uključujući dobnu granicu sniženu zbog beneficiranog staža.

Mora li se prije umirovljenja prestati raditi

Pravo na starosnu mirovinu i starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika u pravilu se ostvaruje nakon ispunjenja uvjeta dobi i staža te prestanka osiguranja. To može biti prestanak zaposlenja, obavljanja obrtničke ili poljoprivredne djelatnosti odnosno druge osnove osiguranja.

Iznimka su zaposleni koji na temelju izmijenjenog ugovora o radu nastavljaju raditi do polovice punog radnog vremena. Oni mogu ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika bez prestanka radnog odnosa.

Od 1. siječnja 2026. starosnu mirovinu bez prestanka obavljanja djelatnosti mogu ostvariti i osiguranici s navršenih 65 godina života koji su obrtnici, osobe koje obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, roditelji njegovatelji, njegovatelji prema propisima o socijalnoj skrbi te osobe koje pružaju njegu i pomoć hrvatskim ratnim vojnim invalidima. To vrijedi i za udomitelje koji obavljaju standardno udomiteljstvo ili specijalizirano udomiteljstvo za djecu.

I za njih vrijedi uvjet od najmanje 15 godina mirovinskog staža. Dok nastavljaju obavljati djelatnost po toj osnovi, mirovina im se određuje uz mirovinski faktor 0,5, odnosno isplaćuje im se polovica mirovine.

Od kada pripada mirovina

Mirovina se priznaje od dana navedenog u zahtjevu, ali najranije od prvog idućeg dana nakon prestanka osiguranja, uz ispunjene uvjete za umirovljenje, ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja.

Ako je zahtjev podnesen nakon tog roka, mirovina pripada od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag. Kasnije podnošenje zahtjeva zato može značiti gubitak dijela isplata koje bi osiguraniku pripale da ga je podnio na vrijeme.

Snižavanje dobne granice kod beneficiranog staža

Osiguranicima sa stažem osiguranja s povećanim trajanjem, poznatim kao beneficirani staž, može se sniziti dobna granica za starosnu mirovinu. Sniženje ovisi o stupnju povećanja staža i broju godina stvarno provedenih na takvim poslovima.

Primjerice, osiguraniku koji je šest godina radio na poslovima na kojima se 12 mjeseci računa kao 14 mjeseci staža dobna granica snižava se za jednu godinu.

Posebna pravila vrijede za osobe koje su radile na poslovima s različitim stupnjevima povećanja staža. Dobna granica najprije se snižava prema punim godinama ostvarenima u pojedinom stupnju povećanja. Za preostala razdoblja koja nisu bila dovoljna za takvo sniženje primjenjuje se najniži ostvareni stupanj povećanja, uz ispunjenje propisanog broja godina stvarnog rada.

Ako osiguranik ni u jednom pojedinom stupnju nema dovoljno godina za sniženje, ali ih ima kada se takva razdoblja zbroje, dobna granica snižava se prema najnižem stupnju povećanja koji je ostvario.