S 90 godina vježba sa snahom i unukom: ‘U formi sam kao nikad’

Nakon smrti supruga s kojim je provela 62 godine, Margie Hennesy (90) pronašla je novi poticaj u fizičkoj aktivnosti. Uz podršku snahe i unuke redovito trenira, podiže utege i pomiče vlastite granice, a sada se priprema za svoj prvi Hyrox – natjecanje izdržljivosti i funkcionalne snage.

„Suprug je umro kad sam imala 83 godine. Morala sam odlučiti kako ću nastaviti život: prepustiti se gubitku ili krenuti dalje i preuzeti dio njegovih obveza. Odabrala sam ovo drugo. Počela sam kositi travnjak, nositi teške vreće malča po dvorištu i sama obavljati sve kućanske poslove”, ispričala je Margie za američki Women’s Health.

Kaže da je oduvijek bila aktivna i svakodnevno hodala po nekoliko kilometara, ali desetljećima nije redovito vježbala. „Unatoč upozorenjima da bih se mogla ozlijediti, uživala sam u fizičkom radu jer sam se osjećala snažnom, sposobnom i neovisnom.”

Snaha joj je postala trenerica

„Nedugo nakon što sam ovog proljeća proslavila 90. rođendan, snaha, koja se ozbiljno bavi sportom, vidjela me kako podižem vreću malča tešku oko 18 kilograma. Zaključila je da sam spremna za novi izazov – Hyrox, natjecanje koje kombinira trčanje i funkcionalne vježbe poput guranja saonica, bacanja medicinske lopte i vježbanja na skijaškom ergometru. Iako dotad nisam čula za Hyrox, oduvijek sam bila natjecateljski nastrojena pa sam odmah prihvatila prijedlog”, otkrila je.

Prijavile su se za natjecanje u studenom, gdje će nastupiti kao štafetni tim i podijeliti discipline. „Nekoliko dana nakon prijave već sam počela trenirati u teretani. U svojim tridesetima i četrdesetima povremeno sam dizala utege, pa mi prostor nije bio posve nepoznat, ali znala sam da još moram mnogo naučiti. Srećom, imala sam idealnu partnericu i trenericu. Snaha mi je osmislila program i počela trenirati sa mnom tri puta tjedno”, kaže Margie.

Treninzi traju do sat i pol

Svaki trening traje od sat do sat i pol, a započinje 15-minutnim hodanjem na pokretnoj traci radi zagrijavanja. „Zatim slijede vježbe koje me čekaju na natjecanju: skijaški ergometar, guranje i povlačenje saonica, burpi skokovi u dalj, veslanje na spravi, hodanje s utezima u rukama, iskoraci s vrećom pijeska i bacanje medicinske lopte u zid. Broj ponavljanja i serija mijenja se od treninga do treninga, a obično radim tri ili četiri vježbe po treningu”, opisuje.

Redovito vježbanje već joj je donijelo velike promjene. „Izgradila sam vidljive mišiće, kućanski poslovi postali su mi lakši i tijekom dana imam više energije. Posebno sam ponosna na napredak u guranju saonica: na početku sam mogla gurati saonice teške oko 27 kilograma, a sada mogu gurati one od približno 91 kilogram. Napredovala sam i u vježbi s medicinskom loptom i već mogu napraviti deset ponavljanja s loptom teškom oko 4,5 kilograma”, kazala je.

Tri puta tjedno hoda do 13 kilometara

„Osim treninga u teretani, tri puta tjedno hodam između šest i pol i 13 kilometara, uz kratke dionice laganog trčanja. U danima kad ne treniram sa snahom, kod kuće odrađujem i 15 do 20 minuta vježbi za gornji dio tijela, s bučicama teškim oko 4,5 kilograma”, kaže.

Sve više pazi i na prehranu. „Ne brojim makronutrijente, ali nastojim unositi dovoljno proteina za izgradnju mišića i oporavak. Najčešće biram piletinu, ribu i proteinske napitke, a primijetila sam da imam više energije kada jedem svježe, neprerađene namirnice poput voća, povrća, orašastih plodova i sjemenki. I dalje uživam u slatkišima i ne pridržavam se strogih pravila prehrane, ali naučila sam birati hranu zbog koje se osjećam snažno i energično”, kaže Margie.

Jedna od najvažnijih stvari koje je naučila jest da se više oslanja na odlučnost nego na motivaciju. „Ne da mi se uvijek vježbati, osobito kada sam umorna ili me bole mišići, ali ne moram čekati da dobijem motivaciju. Podsjećam se da je svaki trening prilika za napredak. Kada počnem vježbati, gotovo se uvijek osjećam bolje, a na kraju sam sretna što nisam odustala. Motivacija dolazi i prolazi, ali odlučnost me tjera da nastavim”, istaknula je.

Nikad nije pasivno promatrala život

Veliku ulogu u svemu ima i obitelj. Snaha je u njoj prepoznala sposobnosti kojih ni sama nije bila svjesna i potaknula je na izazov koji nije mogla ni zamisliti u 90. godini. „Pridružila nam se i unuka. Zajedno se smijemo, bodrimo, slavimo male pobjede i pomažemo si kad postane teško. S njima su treninzi zabavniji i daju mi dodatni razlog da nastavim dolaziti u teretanu i truditi se”, ističe Margie.

Nikada, kaže, nije sjedila po strani i promatrala život, a ni 90. rođendan to nije promijenio. „Tijelo se s godinama mijenja, ali moj način razmišljanja ostao je isti. Ne vjerujem da starenje znači da sebi trebamo postavljati ograničenja. Od guranja saonica teških 91 kilogram do ponovnog učenja skakanja, svakodnevno dokazujem da još mogu napredovati. Ovo me iskustvo naučilo da nikada nismo prestari da postanemo snažniji i otkrijemo vlastite mogućnosti”, zaključuje Margie.