Oduvijek sam maštala o tome kako ću tijekom mirovine putovati, a suprug i ja imali smo skromne planove kako to ostvariti. Planirali smo putovanja automobilom po zemlji uz povremene letove do gradova u susjednoj državi poput Nashvillea i Las Vegasa.
Suprug je otišao u mirovinu 2015. godine sa 55 godina starosti, a ja sam mu se pridružila 2023., kad sam i sama napunila 55. Prvo ljeto nakon što sam se umirovila bilo je fantastično. Išli smo na koncerte na otvorenom, izložbe automobila i spontana jednodnevna putovanja. Očekivala sam da će i sljedeća godina biti slična. No posljednjih mjeseci postalo nam je jasno da naši mirovinski snovi možda ipak nisu dostižni.
Novac nam samo curi kroz ruke
Suprug počeo je primati isplate iz javnog mirovinskog osiguranja u koje smo oboje uplaćivali dok smo radili, ali ja još uvijek nisam stekla uvjete za prvu isplatu. Zato, poput mnogih drugih, tražimo dodatne načine kako zaraditi i u mirovini. Kao bivša učiteljica, povremeno radim na zamjenama u školama i prihvaćam novinarske angažmane. Suprug dodatno zarađuje izrađujući lovačke kućice.
Prije mirovine razgovarali smo s financijskim savjetnicima i osjećali smo se sigurno. Vjerovali smo da možemo živjeti od kombinacije ušteđevine, mirovine i dodatnih poslova, a da pritom i dalje povremeno putujemo. Pogotovo jer je nova kuća otplaćena djelomično zahvaljujući nasljedstvu koje sam dobila.
Planirali smo svake ili svake druge godine odvojiti novac za neko kraće putovanje, dok nam ne krenu sva mirovinska primanja. Međutim, samo u prvoj godini potrošili smo polovicu svega što smo uštedjeli. U tom smo periodu imali četiri kvara kućanskih aparata u četiri mjeseca. Uselio nam se i sin sa svojom obitelji nakon što im je kuća izgorjela u požaru, a preuređenje kupaonice u podrumu kako bismo ih smjestili koštalo nas je 30 posto više nego što smo predvidjeli.
Taj niz neočekivanih i skupih troškova u tako kratkom vremenu ozbiljno je narušio našu financijsku stabilnost. Povrh toga, teško se snalazimo primanjima koji su upola manji od moje nekadašnje plaće. Zbog carina i inflacije, osnovne potrepštine poput hrane i dalje su skuplje nego što smo očekivali. Ako bismo u takvom budžetu pokušali pronaći mjesta i za putovanja, brzo bismo ostali bez ušteđevine.
Umjesto putovanja, biramo zahvalnost i male radosti
Zabrinuti za budućnost, odlučili smo staviti naše mirovinske putničke planove na čekanje. Iako još imamo nešto ulaganja i ušteđevine, ne osjećamo se dovoljno sigurno da bismo ih trošili na putovanja kako smo to prvotno zamišljali.
Ta spoznaja bila je teška. Povremeno je utjecala i na naš odnos. Silno sam željela da putovanja ipak nekako uspiju, dok je suprug bio usmjeren na to da preživimo sljedećih nekoliko godina bez rizika. Pogotovo ako nas ponovno zadesi neka nesreća ili zdravstveni problemi.
Kad smo se malo odmaknuli i razmislili što nam je zaista važno, pronašli smo onu zamagljenu granicu između želja i potreba. Pomirili smo se s njom.
Fokusirali smo se na to da budemo sretni u vlastitom domu i pronađemo radost u malim, lokalnim izlascima: večerama, odlascima u kino, vožnji ili jednostavno posjetima prijateljima i obitelji. U konačnici, imamo više sreće nego mnogi drugi. Možemo si priuštiti osnovne stvari poput hrane i krova nad glavom. Okruženi smo dragim ljudima. Zdravi smo, sigurni i sretni.
S današnjim iskustvom, oboje bismo vjerojatno radili još koju godinu dulje i dodatno diverzificirali ulaganja kako bismo si osigurali još veću financijsku stabilnost. Ipak, sretni smo što barem nemamo kredit za kuću.
Kad krene isplata moje mirovine ili ako pronađem još neki bolje plaćen posao, možda si priuštimo neko putovanje. No čak i ako se to ne dogodi, prihvatila sam to. Umjesto da zavidim onome što nemamo, pronašla sam mir u zahvalnosti za sve što već imamo. (B.I.)
Znate li da Kanada ima jedan od najsigurnijih i najrobusnijih mirovinskih sustava na svijetu te da Kanađani mogu primati tri, pa čak i više mirovina odjednom? Više pročitajte na ovoj poveznici.
