Forenzički psihijatar iz Londona, dr. Sohom Das otkriva šest psiholoških razloga zašto neki ljudi govore isključivo o sebi. “Svi smo upoznali i dosađivali se uz ljude koji govore samo o sebi. U mojoj se praksi pokazalo da postoji sedam ključnih mogućih psiholoških razloga koji objašnjavaju takvo ponašanje. Smatram da je ovo jedna od najneugodnijih osobina u razgovoru i dobro je naučiti usmjeravati takve razgovore i naravno, korigirati sebe”, rekao je za DailyMail.
Narcizam
Dr. Das navodi da je narcizam vjerojatno najčešći razlog zbog kojeg ljudi govore samo o sebi. “Pojedinci s narcističkim crtama ličnosti često imaju prenaglašeni osjećaj vlastite važnosti i duboku potrebu za divljenjem. Oni razgovore ne doživljavaju kao dvosmjernu ulicu u kojoj se međusobno zabavljamo, educiramo ili povezujemo, čak ni kao priliku da se stari prijatelji ponovno zbliže. Vide ih isključivo kao prostor za hvalisanje, bez zanimanja za tuđe poglede”, ističe.
Nedostatak empatije
“Ljudi koji imaju poteškoća s empatijom teško razumiju ili uzimaju u obzir osjećaje i iskustva sugovornika koji se dosađuje”, tvrdi psihijatar. Dodaje da im je glavni fokus njihov unutarnji svijet i njihove potrebe. Iako postoji preklapanje s narcizmom, nije riječ o istom jer je narcizam pokazivanje i potreba za divljenjem, dok nedostatak empatije znači jednostavno izostanak zanimanja za probleme i mišljenja drugih.
Nesigurnost
Iznenađujuće, egocentrično ponašanje ponekad proizlazi iz duboke nesigurnosti. Konstantno samopromoviranje može biti pokušaj traženja potvrde i odobravanja, kompenzacija za osjećaj manje vrijednosti. “Možda vam ta osoba djeluje kao apsolutni narcist, ali zapravo je posve suprotno jer se kod narcizma osoba osjeća nadmoćno, a nesigurna osoba pretjeruje jer se osjeća inferiorno.”
Slabe socijalne vještine
Neki ljudi jednostavno nemaju razvijene socijalne vještine za obostrano vođenje razgovora. Teško im je razumjeti društvene signale, naizmjenično sudjelovati u razgovoru i iskazivati iskren interes za druge. “Na primjer, neki ljudi s autizmom imaju poteškoća u prepoznavanju signala druge osobe da želi nešto komunicirati. Ne kažem da to vrijedi za sve s autizmom, ali to je česta osobina”, napominje psiholog.
Alternativno, ističe psiholog, možda je riječ o osobi koja se nikad nije socijalizirala. Možda su imali neobične roditelje i rijetko su se družili, pa nikad nisu uvježbali umjetnost razgovora.
Traženje pažnje
U nekim slučajevima, egocentričnost može biti način traženja pažnje i potvrde, ali ne nužno i divljenja. U tome se razlikuje od narcizma jer osoba ne mora tražiti divljenje, nego jednostavno želi da je se primijeti. Primjerice, klaun u društvu koji nema ništa protiv da mu se rugaju sve dok ga se ne ignorira.
Depresija
Psihijatar navodi kako depresija također može biti razlog zbog kojeg netko govori isključivo o sebi. “Moram reći da je ovo rijedak slučaj, ali depresija može dovesti do negativnih razmišljanja i nihilističkih pogleda.” Osoba tada stalno govori o svojim problemima i žali se na život, jednostavno zato što osjeća toliki očaj i tugu da to mora izbaciti iz sebe, kao oblik pročišćenja. U takvim slučajevima, osoba može biti toliko pesimistična da je nije briga hoće li vam biti dosadna u razgovoru.
Dosadni ste sugovorniku
Psihijatar za kraj navodi još jedan razlog koji je uočio u svojoj praksi: neki ljudi govore samo o sebi jer ste im dosadni. Možda je ta osoba u drugim društvenim situacijama šarmantna i komunikativna, ali od vas dobiva jako malo jer možda nikad ne otkrivate ništa osobno, možda su vam mišljenja bezlična, čak i neugodna pa jednostavno popunjavaju tišinu i prazninu u razgovoru.
