Britanska glumica Anne Reid nedavno je navršila 90 godina i trenutačno je na nacionalnoj turneji s predstavom By Royal Appointment. Na pozornici izdrži gotovo dva sata, izvodi i matineje i večernje izvedbe, a pritom djeluje kao da bi bez problema mogla odigrati i treću.
Reid tumači kraljicu Elizabetu II. u razigranoj, ali emocionalno složenoj ulozi koja prikazuje kraljičine odnose s osobljem te njezinu ljudsku stranu, onu nostalgičnu, razočaranu, pa čak i požudnu. Oduševljena je ulogom jer se razlikuje od onih koje je dosad najčešće igrala, uglavnom radničkih žena u pregačama, kao što su bile njezine uloge u serijama Dinnerladies i Coronation Street. “Uvijek sam bila dolje, a sada sam napokon gore kao kraljica”, rekla je u intervjuu za The Guardian.
U svojim dvadesetima, kaže, nije bila osobito cijenjena kod direktora castinga. “Jednom su mi rekli da im uvijek pomognem kad su očajni, što znači nakon što su sve druge već isprobali. No, moja karijera je, sve u svemu, tekla polako, ali sigurno uzlazno. Većina ljudi vrhunac dosegne u dvadesetima, a zatim nestane. Kod mene, srećom, nije bilo tako”, rekla je.
Kasni uspjeh, mudrost i ljepota starenja
Kako kaže, najbolje razdoblje u karijeri za nju je nastupilo kad je već bila u šezdesetima. “Najdivnije stvari su mi se dogodile kad sam imala 68 godina. Glumila sam u Last Tango in Halifax, Years and Years, Sanditon i u filmu The Mother, gdje sam imala divlju scenu u krevetu s 32 godine mlađim Danielom Craigom, a ljudi su me neprestano ispitivali je li mi bilo neugodno!”
Na pitanje kako se nosi sa starenjem, Anne Reid odgovara vedro i mudro: “Biti star može biti predivno. Više me ne muče stvari koje su me brinule dok sam bila mlada i strašno nesigurna. Nisam više glupa, život te nauči. Voljela bih da sam tada znala ono što znam sada”, istaknula je. Kaže i da je danas mudrija, samouvjerenija i ispunjenija. “Sada više ne glumim pred nikim. Samo budem ono što jesam i u tome najviše uživam.”
Nova snaga i obnova karijere
Anne Reid svojim životom i karijerom dokazala je da godine nisu prepreka za ostvarenje snova i ostvarenje punog životnog potencijala. I to unatoč teškom gubitku supruga Petera Eckersleya u mladosti kad je njihov sin imao samo devet godina. Nakon tog bolnog razdoblja i dvanaestogodišnje stanke, vratila se glumi s još većom snagom i strašću, pokazujući da prava snaga dolazi iznutra i ne poznaje dobne granice.
