Sivoseksualnost ulazi u rječnike, evo što zapravo znači

Starijim generacijama sve je teže uhvatiti korak s mladima. Ne zato što bi bile zatvorene prema novome ili neosjetljive, već zbog toga što svijet kakvog su poznavali više ne postoji, a u nove nisu na vrijeme zakoračile. Vrijeme se, ma koliko mi to ignorirali, nitko ne može zaustaviti.

Srećom, mladi danas mogu puno slobodnije živjeti ono što jesu, za razliku od strogih obrazaca 20. stoljeća. No njihovim djedovima i bakama, ali i roditeljima, nije lako prihvatiti šarenu paletu novih pojmova koji ponekad zvuči zbunjujuće.

Ako ste u posljednje vrijeme čuli za termin sivoseksualnost i graysexuality, znajte da nije riječ ni o kakvoj prolaznoj modi. Jednostavno, ono što smo i prije poznavali, danas ima svoje ime. Sivoseksualne osobe svrstavaju se pod takozvani ace kišobran, zajednicu koja obuhvaća i aseksualne i demiseksualne ljude.

Ukratko, sivoseksualci spadaju u sivu zonu. Oni osjećaju seksualnu privlačnost vrlo rijetko, u posebnim okolnostima ili u tako slabom intenzitetu da im nije nužna u vezi. Za razliku od aseksualnih ljudi, koji u pravilu ne osjećaju seksualnu privlačnost i odbijaju tjelesnu ljubav, sivoseksualci mogu povremeno doživjeti tu iskru. Razlikuju se i od demiseksualaca koji tjelesnu privlačnost osjećaju tek kad razviju duboku emocionalnu vezu jer taj uvjet sivoseksualcima nije nužan.

Važno je naglasiti da sivoseksualnost nije bolest, poremećaj ili posljedica traume. Nema veze s niskim libidom ili celibatom. To je jednostavno identitet kojim se neki ljudi opisuju kako bi sebe i druge bolje razumjeli.

Nama starijima možda je teško pohvatati sve te razlike, ali za mnoge mlade ovakvi termini znače osjećaj pripadnosti i olakšanje jer napokon imaju riječ koja opisuje ono što osjećaju. Zbog toga bismo, umjesto da pokušavamo sve pojmove svesti na starinske definicije, trebali prihvatiti da se jezik mijenja zajedno s društvom.