Gospodin Damir (59) i supruga Natalija (59) iz zagrebačke Dubrave imaju četvero odrasle djece u dobi između 22 i 35 godina, a niti jedno od njih još nije potpuno samostalno.
“Najmlađa kći još studira pa je prirodno da živi s nama, ali ostalima je već vrijeme da vode stabilan život, umjesto da se svako malo vraćaju kući kad naiđe problem”, povjerio nam se otac Damir. Njegova priča odražava čest problem u Hrvatskoj, gdje mladi od kuće odlaze tek oko 32. godine. Roditeljima to otežava planiranje vlastitog života i prisiljava ih na kontinuirano pomaganje odrasloj djeci.
Kako kaže Damir, njihova djeca su uvijek imala što su trebala, ali nisu dovoljno radili na njihovoj financijskoj pismenosti i otpornosti na životne nedaće. “Imam dobar i stabilan posao, dok supruga cijeli život radi manje plaćene poslove. Srce mi se steže kad je u pet ujutro vidim kako sjeda na bicikl i odlazi na posao. S druge strane, naša se djeca čim malo zagusti vraćaju živjeti s nama, a mi stalno pronalazimo opravdanja za njih. Trebali smo ih bolje pripremiti za život”, govori iskreno otac Damir.
Najstariji sin vratio se bez novaca
Najstariji sin, kaže, ima 35 godina i nikako ne uspijeva stati na svoje noge. “Skoro četiri godina je studirao u inozemstvu, što su mu omogućili moji punica i punac. No prekinuo je studij, vratio se kući i upisao drugi fakultet u Zagrebu, studirao još tri godine. Kad je napokon počeo raditi, iznajmio je stan, ali se već nakon šest mjeseci vratio kući. Samo je rekao da je bankrotirao. To stanje je potrajalo još tri godine, a zatim je iznajmio sobu u stanu s dvojicom cimera, što mu je bilo financijski prihvatljivije. Još uvijek nije u svom stanu. No to više nije naša briga”, zaključuje otac.
Drugog sina morali izbaciti iz stana
Drugi sin, priča, danas je u dobi od 28 godina. “Odlučio je da neće studirati i zaposlio se u lancu brze prehrane. Plaća mu je bila mala pa smo mu dopustili da ostane s nama dok si malo ne uštedi. Onda si je i on iznajmio stan s cimerom, ali se ubrzo vratio rekavši da ne može izdržati s njim jer je neuredan i naporan. No, kod kuće je radio probleme.”
“Postavili smo mu neke granice kojih se nije držao i njegov nemar i noćni izlasci izluđivali su nas. Na kraju sam mu jedne noći, kad se usred tjedna vratio mamuran, rekao da sutradan mora pokupiti stvari i pronaći stan jer tu više neće prespavati ni jednu noć. Otišao kod bake i tamo ostao nekoliko mjeseci, no danas srećom živi s djevojkom”, komentira otac.
Starija se kći vratila ucviljena
Starija kći, kaže, sada ima 27 godina i trenutačno živi s njima. “Odmah nakon studija se odselila kod dečka, ali su nakon četiri godine veze prekinuli su i ona se vratila kući. Bila je depresivna i pomogli smo joj. Sada pak ima novog dečka koji je više kod nas nego kod svoje kuće pa kad dođe i dečko mlađe kćeri studentice, opet nas je šestero. Sve se to pretvorilo u pravu obiteljsku sapunicu”, kaže u polušali.
Za najmlađu kći da je izvrsna na fakultetu te da radi studentske poslove, ali i da najviše pomaže oko kućanskih poslova. “Nekako vjerujem da će se ona najranije osamostaliti, ali opečen s ostalih troje djece, ne usudim se ništa prognozirati”, rekao je.
Neprestana popuštanja djeci
“Suprug i ja znali smo se ozbiljno posvađati zbog situacija u koje su nas djeca dovodila kad su odlazila i vraćala se kući. Iako smo se oboje slagali da bi, kad se zaposle, trebali odletjeti iz gnijezda, često smo pronalazili opravdanja i popuštali. Razgovarali bismo o tome da im treba pomoći jer su nesretni ili u financijskoj krizi, i primali ih natrag”, kaže Natalija.
“Na kraju smo shvatili da ih se ne može svega poštedjeti i da ih treba pustiti da nauče boriti se za sebe, ali i dalje se kao majka često pitam hoćemo li ikada osjetiti sindrom praznog gnijezda, ne zato što nas to veseli, već zato što želimo da budu sretni i ispunjeni na svom putu”, riječi su ove brižne majke.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
