Mozaik
Luca: ‘Kćeri nakon sezone dam 2.000 eura, a svaki mjesec još 300’
Mladi u Hrvatskoj najdulje u EU ostaju kod roditelja, a mnogi roditelji i u mirovini financijski pomažu odrasloj djeci. Trend je ipak širi od naše zemlje, a budućnost sve neizvjesnija.
Skupo stanovanje i plaće koje ne prate rast troškova mnoge Hrvate tjeraju u situaciju da pred kraj mjeseca zovu roditelje da im pomognu izgurati, a roditelji koji mogu, čak i ako su već u mirovini, daju. Osim toga, ustupaju im pola kuće, sele u manji stan, čuvaju unuke ili pomažu na druge načine.
O toj raširenoj stvarnosti razgovarali smo s gospođom Lucom iz okolice Splita, a potom istražili kako o trendu financijske potpore odrasloj djeci pišu strani mediji.
Kći i zet rade, ali plaće ne prate troškove života
Gospođa Luca udovica je, a sa 70 godina još uvijek sama čisti dva apartmana u kući koja je 400 metara od mora. Namuči se, kaže, junački, ali zaradu dijeli ipak s kćeri.
“Kći radi kao službenica u banci, nema ni prosječnu plaću, a zet je kuhar i ima malo iznad prosjeka. Nisu htjeli živjeti s nama u kući, radije su otišli u centar Splita u podstanarstvo i tamo su do danas. Ne čudi to jer kad su počeli raditi bilo je teško poslijeratno razdoblje, a u krizi su imali male plaće. Imaju troje djece, od 16 do 23 godine, svi se školuju, a najstarija se nagodinu vraća sa studija u Zagrebu”, opisuje gospođa Luca obiteljsku situaciju.
Odrasla djeca se ne mogu financirati, roditelji spašavaju
“Naravno da oni s ovim plaćama to ne mogu financirati. I meni i pokojnom suprugu je kroz život bilo teško, ali u naše se vrijeme nekako moglo čak i podići kuću, kupiti malu barku. Oni to s plaćama i troje djece ne mogu. Sretna sam što im mogu pomoći dok sva djeca ne stanu na noge. Iznajmljujem dva apartmana, renovirali smo ih prije suprugove smrti prije devet godina i nemam većih ulaganja”, otkriva nam.
Od zarade, kaže, sebi ostavi manji dio. “Kćeri nakon sezone već godinama dajem 2.000 eura i još tristotinjak eura mjesečno. Unucima dajem za džeparac, tako da na kraju više ne otkidam samo od sezone, nego i od svojih 670 eura mirovine. Srećom sin nije u nevolji, završio je strojarstvo, ima dobar posao i digao se, pa dajem samo za džeparac njegovoj djeci, svojim unucima.”
Tina: Dat ćemo joj štednju i kredit
Ako je za suditi prema izjavama brojnih naših sugovornika, čini se da gotovo svi kojima financije to dopuštaju odrasloj djeci svesrdno održavaju određeni standard ili tek glavu iznad vode.
“Kći ima 25 godina, odselila je i živi sama. Ima dobru plaću, čak 1.900 eura, ali kao podstanar nikako ne može skupiti za polog za kredit. Suprug i ja odlučili smo joj pomoći. Dat ćemo pola iz štednje, a pola iz kredita jer oboje još radimo”, otkrila nam je gospođa Tina (49) iz Markuševca. No napominjemo da su mnogi, poput gospođe Luce, već u mirovini i još uvijek kažu da se djeci pomaže dok god se može.
Njemačka: Polovica roditelja financijski pomaže odraslu djecu
Trend je u porastu i u Njemačkoj. “Gotovo polovica roditelja na ovaj ili onaj način nastavlja financijski pomagati djecu i nakon što završe škole i zaposle se. Više od 20 posto roditelja iz generacije bejbibumera redovito im uplaćuje do 150 eura mjesečno, a njih pet posto čak više od 450 eura. Osiguravaju im i početni kapital za kupnju nekretnina, jamče za kredite, daju povoljne zajmove ili im omogućuju da besplatno žive u obiteljskoj kući”, piše Bild.
Ta djeca, koja su u dobi od 30 do 55 godina, odrasla su uz putovanja, hobije i financijsku sigurnost roditelja u vrijeme rastuće ekonomije. I iako mnogi u razvijenim zemljama danas na papiru zarađuju više nego što su njihovi roditelji zarađivali u istoj životnoj fazi, kupovna moć im je manja. K tome je život postao neizvjesniji i podložniji krizama.
“Danas je znatno teže samo od vlastitih prihoda izgraditi stabilan životni standard, primjerice kad je riječ o stanovanju ili stvaranju imovine. Istodobno postoji želja da se zadrži standard iz roditeljskog doma. To pokazuje da je mladima danas teže”, objašnjava sociolog Klaus Hurrelmann za Bild. Upozorava i da roditelji djeci ne pomažu samo iz ekonomskih razloga, nego i zbog pojačane roditeljske brige koja lako može prerasti u pretjeranu podršku. Ili, kako se kod nas kaže, zalažu ih “i kad treba i kad ne treba”, čime im dugoročno rade medvjeđu uslugu.
SAD: 75 posto roditelja financijski podupire barem jedno odraslo dijete
U istoj su situaciji i američki roditelji: Savings.com istraživanje je pokazalo da polovica roditelja odrasloj djeci redovito pruža financijsku pomoć. AARP‑ovo istraživanje otkrilo je još širi obrazac među roditeljima starijima od 45 godina: njih 75 posto financijski podupire barem jedno odraslo dijete, i to u prosjeku sa 7.000 dolara (6.450 eura) godišnje.
Hrvatska: mladi najdulje u EU žive kod roditelja
Vratimo se još malo na domaće (ne)prilike. Koliko je financijska ovisnost o roditeljima u Hrvatskoj raširena najbolje govori podatak da nam mladi od kuće odlaze najkasnije u cijeloj Europskoj uniji. Djevojke tako odlaze tek oko tridesete, a mladići s 33 godine, što je čak 13 godina nakon punoljetnosti i 12 godina nakon završetka srednje škole.
Na sve to mnogi naši sugovornici kažu da pomažu, koliko god mogu, čak i kad uđu u mirovinu. A na pitanje do kada, za mnoge vrijedi odgovor naše sugovornice Luce, kad je rekla: “Dok sam živa.”
Želite li više ovakvog sadržaja? Ako već niste, dodajte MojeVrijeme.hr među Googleove preferirane izvore klikom na ovu poveznicu i označite kvačicom MojeVrijeme.hr.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
