U najnovijem obračunu između Pantovčaka i Banskih dvora oko imenovanja veleposlanika, predsjednik Zoran Milanović ponovno je privukao pozornost neuobičajenim izborom riječi. Komentirajući popis od sedamdesetak kandidata za koje je, kako kaže, dopustio da ih predloži Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Milanović je izjavio da među njima “ima političkih maza i šmizli.”
Riječ “šmizla”, kojom je Milanović pojačao izjavu i privukao pozornost javnosti, inače se u hrvatskom jeziku koristi za ženu koja je pretjerano dotjerana, prenemaže se ili je opsjednuta vlastitim izgledom i modom. Riječ ima lagano podrugljiv ton, a upotrebljava se i s dozom humora ili ironije. Ponekad označava i ženu finog držanja, gradskog tipa, sklonu pomodnosti i uljepšavanju stvarnosti.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu, riječ “šmizla” u nekim starijim značenjima označavala je i “narodnu košulju”, dok se u današnjem govoru uvriježila u značenju prenemagljive žene. Matica hrvatska u tekstu “Šmizle i brizle” iz 2017. godine bilježi da se izraz može protezati od “urbane dotjerane dame” do “ulagivačice i dodvorice”, ovisno o kontekstu.
Da budemo precizni, jezikoslovka Nives Opačić u predmetnom tekstu ovako je zapisala: “Šmizla je prenemagalica, ulizica, dodvorica, laskavica, ulagivačica (sve vrijedi i za muški rod), a zna se da je svrha takvih aktivnosti uvijek postizanje neke materijalne koristi. Uz karakter takvih osoba uvijek ide prijetvornost, licemjerje, kukavičluk, niskost.”
Sam pojam potječe iz njemačkog, vjerojatno preko francuskog chemisette (lagana bluza ili podsuknja), što objašnjava njegovu vezu s odjećom i dotjeranošću. Riječ je s vremenom poprimila figurativno značenje i postala sastavni dio urbanog žargona.
Iako se koristi u svakodnevnom govoru, u hrvatskom političkom prostoru dosad gotovo da nije zabilježena. Milanović je tako prvi visoki dužnosnik koji ju je uveo u politički diskurs.
