Znanstvenici su u posljednjem desetljeću više puta potvrdili intrigantnu poveznicu između kasnog majčinstva i dugovječnosti. Iako se donedavno smatralo da je rađanje u kasnijoj dobi biološki rizik, nova istraživanja sugeriraju da sposobnost začeća i poroda nakon tridesetih, osobito nakon 33. godine, može biti pokazatelj sporijeg starenja i otpornijeg organizma.
Istraživanje objavljeno na portalu američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) pokazala je da žene koje su rodile svoje posljednje dijete nakon 33. godine imaju dvostruko veću vjerojatnost da će doživjeti iznimnu dugovječnost u usporedbi sa ženama koje su rodile prije 29. godine. Takva dugovječnost definirana je kao duljina života koja spada u gornjih pet posto generacije i skoro doseže prosjek od stotinu godina.
Pri interpretraciji ovih saznanja ne smijemo zamijeniti uzrok i posljedicu. Naime, kasno majčinstvo ne produljuje život, ali otkriva žene koje prirodno stare sporije.
Znanstvenici s Sveučilišta u Bostonu istaknuli su da kasnije rađanje ne treba tumačiti kao poziv na odgađanje majčinstva, nego kao pokazatelj genetskih i fizioloških osobina koje podržavaju zdravu reproduktivnu funkciju i u zrelijoj dobi. “Žene koje mogu zatrudnjeti i roditi u kasnim tridesetima ili četrdesetima vjerojatno imaju biološki sat koji kuca sporije nego u većine”, pojašnjavaju autori istraživanja.
Dodatni dokaz stigao je sa Sveučilišta Columbia. Tamošnji su znanstvenici pronašli vezu između kasnog majčinstva i duljih telomera, zaštitnih struktura na krajevima kromosoma koje usporavaju starenje stanica. Dulji telomeri znače i bolju otpornost organizma na bolesti, osobito one povezane sa starenjem.
Ovi rezultati nadovezuju se na niz sličnih istraživanja koja kasno majčinstvo povezuju i s očuvanom kognitivnom funkcijom te manjim rizikom od određenih bolesti u starosti. Zaključak je da žene koje rađaju kasnije ne žive dulje zato što su rađale, nego zato što njihovo tijelo i njihovi geni jednostavno duže ostaju u formi.
