Starije osobe koje počnu pokazivati znakove kognitivnog pada suočavaju se sa značajnim i trajnim smanjenjem financijske imovine, upozorava najnovije istraživanje britanskog Instituta za fiskalne studije (IFS). Autori poručuju da bi donositelji politika, ali i pružatelji financijskih usluga, trebali ojačati zaštitu i podršku umirovljenicima.
Istraživanje se temelji na dvadesetogodišnjim podacima iz Engleskog longitudinalnog istraživanja starenja. Pokazalo se tako da se rezultati testiranja umnih funkcija održavaju stabilnima kroz pedesete i rane šezdesete, no od kasnih šezdesetih postupno počinju padati, uz nagla pogoršanja sredinom sedamdesetih.
Do kasnih osamdesetih više od 40 posto starijih odraslih postiže ono što IFS definira kao “nisku kognitivnu funkciju”; postižu manje od sedam bodova na testu pamćenja, dok je prosjek oko 11.
Financijske posljedice takvog pada izrazito su vidljive. Osam do deset godina nakon prvih znakova slabljenja umnih sposobnosti, pojedinci imaju oko 30.000 funti manje neto financijske imovine u odnosu na vršnjake čije su sposobnosti ostale očuvane. Znanstvenici ističu da su imovinske putanje dviju skupina u trenutku početka pada gotovo iste, ali se u narednom desetljeću drastično razdvajaju.
Najveće gubitke bilježe imućnija kućanstva; i u apsolutnom iznosu i relativno u odnosu na svoju ukupnu imovinu. To bi, navodi IFS, moglo odražavati veću izloženost kompleksnim ili rizičnim ulaganjima, ali nije isključeno ni da je brže trošenje imovine svjestan odgovor na pogoršanje kognitivnog zdravlja.
