Posljednjih devet godina, otkako joj je umro suprug Žarko, gospođa Spomenka na Silvestrovo upali svijeću, sjedi sama u svom zagrebačkom stanu i moli uz omiljene kolačiće koji joj više i ne idu u tek. Dok je imala ”svog para”, priča nam, sve je bilo drugačije.
”Uoči novogodišnje proslave moje je srce nekad bilo puno uzbuđenja i one lijepe, radosne užurbanosti koja prati velika išekivanja. Suprug bi tri dana ranije odlazio u vikendicu paliti zidanu peć na drva, samo da vikendica kod Kašine na Silvestrovo bude topla. Ja bih ostajala u stanu u Zagrebu, pekla kolače i pripremala jela”, govori nam gospođa Spomenka.
Od glancanja za druge, do samoće
”Dan prije smo zajedno vozili cijelog odojka, vino i sve potrebno za feštu za osmero, nekad i desetero ljudi. Pripremali smo peku, glancali čaše, pribor za jelo, pladnjeve. Ja bih zelenjem iz vrta ukrasila kuću, suprug bi razvukao lampice. Gosti su, naravno, donijeli i nešto svoje od hrane, sve po dogovoru”, prisjeća se.
”Rijetko je prošlo bez žive glazbe jer smo znali imati tamburaše, svirali bi i po tri sata žive muzike, a jedan od prijatelja svirao je harmoniku pa se pjevalo do jutra. Sutradan bismo jeli što bi ostalo, šetali po šumi, a nekad bi se slavlje nastavilo i drugu večer. Bilo je to pravo veselje, tada se zaboravilo na brige i svi smo jedva čekali sjesti u auto i predahnuti od kuhanja i pospremanja tijekom Božića“, kaže.
Telefonske čestitke
Prije devet godina, baš na Štefanje, suprug joj je preminuo i sve se promijenilo. ”Od te godine više nisam slavila u društvu. Isprva sam im zamjerala što su se svi razbježali i nitko me od njih nije pozivao, ali danas smo svi u osamdesetima i pola nas više nije među živima pa sam to preboljela. S dvoje se još čujem i svake si godine telefonski čestitamo”, ispričala je.
Danas je njezina Nova godina daleko od one u kojoj je pjevala do jutra. ”Ispečem dvije vrste kolača obično od oraha koje snaha pokupi na vikendici, tek toliko iz navike i ako tih dana navrate moji. Sin i snaha slave s društvom, ove godine u Slavoniji. Unuka je s društvom već otišla na nekoliko dana u London. Ja ću i opet upaliti blagoslovljenu svijeću, pomoliti se i prisjećati ljepših vremena”, rekla je iskreno.
Kako pobijediti usamljenost u nogodišnjoj noći?
Prvi korak je promjena načina na koji o toj večeri razmišljamo. Ako vam se nametne misao da ste sami ili da nešto propuštate, pokušajte je svjesno preispitati i okrenuti. Niste jedini u toj situaciji. Uostalom, to može biti noć kao bilo koja druga i nema razloga da vam stvara pritisak. Taj misaoni zaokret može znatno smanjiti osjećaj tjeskobe i donijeti mir.
Novogodišnja noć također je idealno vrijeme za iskren pogled unatrag. Kada ste sami, lakše je bez ometanja sagledati proteklu godinu: što ste postigli, što ste izdržali i gdje ste se pomaknuli, čak i ako se to ne čini spektakularnim. Dajte si priznanje za male pobjede i, ako osjećate da ste to zaslužili, nagradite se nečim što vas veseli. Ako je iza vas teška godina, razmislite što biste sljedeće godine mogli promijeniti. Nemojte se samookrivljavati i postavljati si nerealna očekivanja.
Na kraju, prihvatite večer takvom kakva jest i pretvorite je u nešto svoje. Ako volite mir, dobra knjiga može biti savršeno društvo, a ako želite simboličan novi početak, napišite nekoliko realnih novogodišnjih odluka. One ne moraju biti velike ni dramatične. Male, ostvarive promjene su najvrjednije. Umjesto da Novu godinu doživite kao podsjetnik na ono što nemate, pokušajte je pretvoriti u vrijeme za brigu o sebi i optimizam. Za to vam stvarno nije nužna publika.
Kako vi dočekujete Novu godinu? Napišite nam.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
