“Ako želite živjeti duže i osjećati se bolje, prestanite slijediti prehrambene trendove koji obećavaju čuda”, ključna je rečenica vrsnog američkog onkologa dr. Ezekiela J. Emanuela. Kako objašnjava, dobra prehrana znači osmisliti život u kojem su zdravi izbori jednostavni i dugoročno održivi, umjesto da daju rezultate u nekoliko tjedana.
“Jedite cjelovitu hranu poput voća, povrća i orašastih plodova, što češće u društvu. Porcije neka vam budu umjerene. Zaboravite na detokse. Zadržite maslinovo ulje. I da, ponekad pojedite sladoled”, kaže onkolog. Za CNBC ističe i šest najvećih nutricionističkih mitova za koje bi volio da ih ljudi odbace.
1. Međuobroci su loši
Prosječan odrasli čovjek unosi gotovo 500 kalorija dnevno kroz međuobroke, većinom iz ultraprerađene hrane koja potiče prejedanje. To su, primjerice, čips, keksi i razni pakirani deserti. Istraživanje je pokazalo da su sudionici koji su jeli ultraprerađenu hranu unosili više kalorija i u samo dva tjedna dobili dva kilograma više u usporedbi s onima koji su jeli cjelovitu hranu. Potonji se nisu debljali čak ni kad su unosili jednako kalorija.
No, nisu svi međuobroci štetni. Zdravi međuobroci poput orašastih plodova, voća, jogurta, humusa i povrća mogu poboljšati kvalitetu prehrane jer pružaju vlakna, proteine i zdrave masti koje pomažu da se osjećate siti bez naglih skokova šećera u krvi.
2. Trebamo jesti više proteina
Većina ljudi već unosi dovoljno proteina, a preporučeni dnevni unos je 0,75 do 1,0 g po kilogramu tjelesne mase. Proteinski praškovi nisu nužno rješenje. Pogotovo jer su neka istraživanja pokazala da su proteinski praškovi često zagađeni teškim metalima.
Iznimke su stariji od 60 godina koji gube mišićnu masu te sportaši ili osobe koje se oporavljaju od bolesti. Za sve ostale, izvori proteina iz cjelovite hrane poput graha, leće, jogurta i ribe, sigurniji su i korisniji od dodataka ili prekomjerne konzumacije crvenog mesa.
3. Dodaci vlakana dobra su zamjena cjelovitoj hrani
U američkim saveznim državama provedeno je istraživanje koje je pokazalo da svega 7 posto odraslih u organizam unose preporučene količine vlakana. To je ozbiljan problem jer prehrana bogata vlaknima smanjuje rizik od raka debelog crijeva, dijabetesa tipa 2 i smrti od koronarnih bolesti.
Dodaci vlakana nisu savršen prečac jer većina sadrži samo jednu vrstu vlakana i ne replicira raznolika vlakna iz cjelovite hrane. Voće, povrće, grah i cjelovite žitarice i dalje su najučinkovitiji način za podršku zdravlju crijeva.
4. Mliječni proizvodi s niskim udjelom masti uvijek su bolji izbor
Konzumacija mliječnih proizvoda povezana je s nižim rizikom od dijabetesa tipa 2, a istraživanja pokazuju i da djeca koja konzumiraju mliječne proizvode s punim udjelom masti imaju manju vjerojatnost da će biti pretila od onih koja biraju niskomasne verzije. Isto vrijedi i za odrasle.
Sadržaj masti sam po sebi ne određuje je li nešto zdravo, a mliječni proizvodi s punim udjelom masti mogu se uklopiti u uravnoteženu prehranu, osobito ako zamjenjuju ultraprerađene niskomasne alternative.
5. Sve su masti loše
Mit da masnoća deblja je pogrešan. Zdrave masti su neophodne, a mnoge kalorične namirnice poput orašastih plodova, maslinovog ulja, mliječnih proizvoda s punim udjelom masti i tamne čokolade povezane su s manjim debljanjem od prerađenih žitarica i slatkih međuobroka.
Tekuća biljna ulja, osobito ekstra djevičansko maslinovo ulje, dokazano su poželjna u prehrani pa je čak i pola žlice dnevno povezano s 19 posto manjim rizikom od smrti kroz gotovo 30 godina. Pravi problem je ultraprerađena, preslana i preslatka hrana koja potiče debljanje i metaboličke bolesti.
6. Vježbanjem možete izgubiti sve kalorije
Mnogi vjeruju da dodatna tjelovježba može poništiti nezdravu prehranu, no to nije točno. Ljudi sagorijevaju otprilike isti broj kalorija dnevno, bez obzira na razinu aktivnosti. Vježbanje poboljšava zdravlje, ali ne daje toliki kalorijski bonus kao što se misli. Ono što i koliko jedete zapravo najviše utječe na težinu.
Ipak, vježba je i dalje ključna jer poboljšava san, raspoloženje, mentalne sposobnosti, gustoću kostiju i društvene veze. Hodanje, posebno u društvu drugih, jedna je od najučinkovitijih i najpristupačnijih aktivnosti.
