Nedavno smo u razgovoru s umirovljenicom Mirnom (64) načeli temu preseljenja iz grada u vikendicu uz rijeku Kupu. “Kuća je na osami, a prvi susjedi su udaljeni pet minuta hoda. Okolina je idilična, uz kuću imam voćnjak i mali vrt. Trebalo bi samo postaviti potporni zid zbog naznaka klizišta i montirati kameru, što bih mogla ostvariti ako prodam stan u Zagrebu. Iako nisam vozila tri godine, kupila bi i mali auto jer je trgovina dva kilometra od mene”, rekla nam je.
Kaže da je ondje najsretnija te da je tamo provodila godišnje odmore. “Oduvijek mi je bio san preseliti se ovdje. No sada se ipak bojim, iako bi me djeca i prijatelji posjećivali vikendima. Najveći mi je strah udaljenost liječnika i hitne pomoći – što ako mi nešto bude, a nikoga blizu? U velikoj sam dilemi”, razmišlja.
Dilema s kojom se mnogi poitovjećuju
Mnogima u zrelim godinama životne promjene i nepoznato izazivaju strah. U internetskoj zajednici The Epic Retirement Club umirovljenici koji razmišljaju o preseljenju često traže savjete i ispituju iskustva drugih. “Trebam li mirovinu provesti u velikom gradu, gdje su mi dostupne sve usluge i obitelj, ili napokon ostvariti san i povući se u prekrasno mjesto uz vodu, udaljeno sat i pol vožnje?” glasilo je pitanje.
Stotinu komentara složilo se u jednom: život je jedan i treba hrabro ostvariti snove. “Preselite se! I sama sam to učinila. U jednom trenutku osjetila sam poriv za promjenom iako nikad prije nisam mislila da ću se udaljiti od obitelji i prijatelja. Danas je moj život neusporedivo bolji”, glasi jedan savjet.
Nove prilike zahtijevaju nove odluke
O dostupnosti liječničke skrbi svi se slažu, jer nemoć može doći za desetljeće ili dva, ali tada se donose i nove odluke. “U mirovini idite gdje želite, ja sam to učinila. Sada, nakon 20 godina, razmišljam o preseljenju natrag bliže obitelji, no ne žalim što sam protekla dva desetljeća provela u prirodi. Tu sam bila najsretnija u životu. Koju god odluku donijeli, ona ne mora biti trajna”, dodaje iskusna umirovljenica.
“Ako vam ostane novca od prodaje nekretnine, stavite ga na štednju za starost. Jednog dana možete prodati kuću na selu i ponovo kupiti stan u gradu i plaćati skrb u kući ili otići u dom za starije. Sve je rješivo. Zdravlje će vam se poboljšati u prirodi, a fizička aktivnost također ima svoje prednosti. Djeca i prijatelji uvijek će imati gdje doći i pobjeći od stresa”, piše jedan sudionik rasprave.
Bolje ranije nego kasnije
Odgovorila joj je i žena koja se suočava s istom dilemom, ali i daje dobar primjer da se odvažnost isplati. “Moji su roditelji slijedili san i proveli 27 godina u mirovini na selu, a kada je postalo nužno, vratili su se bliže obitelji. Zato se preselite, ali redovito dolazite u grad zbog obitelji, kulture i društvenog života. Život uz rijeku je privlačan, no unaprijed provjerite koliko su blizu liječnik, bolnica i podrška koja vam može zatrebati, osobito ako selite sami. Možda je pametnije preseliti se ranije nego kasnije. U svakom slučaju sretno jer to je dilema s kojom se mnogi poistovjećujemo.”
I još jedan praktičan savjet za kraj: “Mnogo toga ovisi o lokalnim uslugama. Naše preseljenje izvan grada zahtijevalo je prilagodbu jer nam nije sve nadohvat ruke. Najbliži supermarket je devet kilometara, pa planiramo tjednu kupnju. Srećom, imamo dobru liječnicu i bolnicu udaljenu sat vremena, a hitna pomoć dolazi kad treba. Blizina željezničke stanice i glavnih cesta također je važna. Razmislite i o snijegu ili poplavama, malo istraživanja smanjuje neizvjesnost. Bih li se ikad vratila u grad? Nipošto. Navečer slušamo sove, a ujutro nas budi cvrkut ptica”, zaključuje jedna sretna umirovljenica.
A vi, jeste li u mirovini napravili veliku životnu promjenu? Koju?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
