Rođeni Zagrepčanin, 82‑godišnji Zdravko Zubak, većinu je života proveo u centru metropole, a u mirovini je donio radikalnu odluku: preselio se u Zadar. U Zagrebu su mu ostali kći, brojna rodbina, prijatelji i kolege, a kasnije su ondje rođene i njegove unuke Jana i Marita. Preseljenje, međutim, nikada nije požalio pa o životu uz more govori kao o najboljoj odluci koju je donio. Bilo je to prije 21 godinu.
“Na taj se fantastičan potez vjerojatno nikad ne bih odlučio da nisam imao nesnosne bolove u koljenima. Nisam mogao hodati ni stajati dulje od 15 minuta u komadu. Još sam radio kad sam najprije godinu dana na posao išao na jednoj štaki, a četiri godine na obje. Kad mi je liječnik rekao da bi mi more sigurno pomoglo, odmah po umirovljenju sam donio odluku koja mi je život promijenila nabolje”, priča nam.
S njim smo razgovarali tijekom susreta u Zagrebu, došao je, kaže, autobusom na godišnjicu mature koju njegov razred iz II. Križanićeve već desetljećima slavi sredinom svibnja. “Svake nas je godine manje. Od nas 42 učenika, ove godine došlo nas je samo osam. Od lani ih je umrlo četvero”, doznajemo od ovog danas iznimno vitalnog umirovljenika, koji ne samo da hoda bez štaka, već i trčkara u mjestu.
Vježbe u moru kao najbolji lijek
Otkrio nam je potom i tajnu svoje vitalnosti. “Čim se more zagrije na 15 stupnjeva, krećem s vježbama. Dok ne dođe do 21, kad već mogu vježbati u vodi, ulazim samo do iznad koljena i na mjestu razgibavam ruke i noge te hodam gore‑dolje u ograđenom, kako ga ja zovem, brčkalištu dugom 20 metara. Osim što je samo po sebi zdravo, u moru ne možete napraviti nagli ili nezgodan pokret i to mi daje sigurnost. Do plaže imam 15 minuta i dolazim svaki dan već 21 godinu”, kaže.
Vježba, dodaje, po sat vremena. ”Trebalo mi je nekoliko godina da potpuno odbacim najprije štake, a potom i štap. Osjećam se izvrsno i toliko sam zahvalan liječniku, dr. Bojaniću sa Šalate, da sam mu se, kad sam ponovo samostalno prohodao, otišao zahvaliti. Ušao sam u ordinaciju i počeo trčati u mjestu, a on je sav ozaren uzviknuo: ‘Ma jesam vam rekao?!’”, prepričava gospodin Zdravko.
Najčitatelj Gradske knjižnice Zadar
Zimi, kaže, živi sporije. ”Po zimi samo čitam, u knjižnici sam od prvog dana. U Zagrebu nisam čitao, tek ovdje sam otkrio koliko mi to znači. I mogu reći da mi uz knjigu ne stigne biti dosadno, ona je čovjeku zbilja najbolji prijatelj, a mene su mnogi ostavljali”, kaže. Koliko je zavolio čitanje, govori i činjenica da je prošle godine, kao najčitatelj Gradske knjižnice Zadar, dobio besplatnu članarinu.
Za života je radio u Zavodu za mirovinsko osiguranje na odjelu Matična evidencija, u zgradi pokraj Esplanade s pogledom na Botanički vrt. Kad su mu koljena počela otkazivati, posljednjih je sedam godina radio na pola radnog vremena. U prijevremenu mirovinu otišao je s nepunih 38 godina staža i 61 godinom života, a današnja mu mirovina iznosi 711 eura. Budući da redovito prati vijesti, pozdravio je i vijest o ukidanje poreza na mirovine. “To je trebalo učiniti još davno”, kaže.
Aktivan život i hrabre odluke u mirovini
Za kraj nam je rekao da bi svakom umirovljeniku preporučio aktivan život zbog fizičkog i psihičkog zdravlja, ali i odvažnost da poprave kvalitetu života, čak i ako to znači skok u nepoznato kakav je i on napravio.
“Ovakve promjene iz temelja mogu se činiti zastrašujuće, ali ne mora biti tako. Kad sam doselio, ne mogu reći da sam poznavao grad. Odluka je pala nakon što sam, s navršenih 35 godina staža, dobio 35 dana godišnjeg. Zadnji tjedan u osmom i cijeli deveti mjesec proveo sam u Zadru i svidjelo mi se dovoljno da se odlučim preseliti. Ovo mi je najljepše razdoblje života”, poticajne su riječi umirovljenika Zdravka Zubaka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
