Zdravlje
Udahnuo sam ispušne plinove da otkrijem gdje zagađenje zraka završava u tijelu
Znanstvenici su prvi put pod mikroskopom pokazali kako sitne čestice zagađenja iz prometa ulaze u krvotok i putuju tijelom. Već deset minuta uz prometnu cestu dovoljno je da tragovi onečišćenja postanu vidljivi.
James Gallagher, voditelj emisije Inside Health na BBC Radiju 4, postao je jedan od prvih ljudi koji je vlastitim očima vidio kako zagađenje zraka završava u njegovu krvotoku. Nakon kratkog izlaganja prometnim ispušnim plinovima u središtu Londona, pod mikroskopom je otkrio sitne crne čestice prilijepljene uz crvene krvne stanice.
“Osjećao sam se kao da sam kontaminiran”, opisao je trenutak dok je promatrao vlastitu krv.
U eksperimentu je dobrovoljno stajao deset minuta uz prometnu cestu s četiri trake; dovoljno da u ustima osjeti prašinu i težinu zraka. Većina zagađenja dolazila je iz prometa, ne samo iz ispušnih cijevi nego i od trošenja guma i kočnica.
Profesor Jonathan Grigg sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, koji je vodio istraživanje, kaže da mnogi pogrešno vjeruju kako nos i pluća filtriraju sve štetne čestice. No najfinije među njima mogu prijeći iz pluća u krvotok i potom putovati tijelom.
80.000.000 zagađenih eritrocita
Nakon izlaganja, Gallagheru je uzet uzorak krvi iz prsta. Pod mikroskopom su se jasno vidjele crvene krvne stanice, ali i sitne crne točkice – čestice ugljika i kemikalija nastale nepotpunim izgaranjem goriva. Riječ je o tzv. PM2.5 česticama, manjima od 2,5 mikrometra.
Znanstvenica dr. Norrice Liu analizirala je uzorke više od desetak dobrovoljaca. U prosjeku je jedna od dvije do tri tisuće krvnih stanica nosila česticu zagađenja. Kada se taj omjer primijeni na oko pet litara krvi u tijelu odrasle osobe, procjena je da bi čak 80 milijuna crvenih krvnih stanica moglo prenositi zagađenje.
Dobra je vijest da se razina čestica u krvi smanjuje nakon otprilike dva sata udisanja čistijeg zraka. Ipak, znanstvenike najviše brine gdje te čestice završavaju. Pretpostavlja se da dio filtriraju bubrezi, ali i da se neke zadržavaju u organima prolazeći kroz stijenke krvnih žila.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da 99 posto svjetske populacije udiše zagađen zrak, što se povezuje sa sedam milijuna smrti godišnje. U Ujedinjenom Kraljevstvu loša kvaliteta zraka dovodi se u vezu s oko 30.000 smrti godišnje te s nizom zdravstvenih problema; od astme i demencije do oštećenja fetusa.
Ugroženi su i nerođeni
Čađa je već pronađen u ljudskim posteljicama, što upućuje na to da čestice mogu doprijeti i do nerođene djece. “Nema razloga misliti da biraju jedan organ, velika je vjerojatnost da su posvuda“, kaže Liu.
Zagađenje zraka potiče upalne procese u tijelu, a oni povećavaju rizik od srčanog i moždanog udara. Upala u plućima može aktivirati i uspavane kancerogene stanice, a procjenjuje se da je otprilike jedan od deset slučajeva raka pluća povezan upravo s onečišćenjem.
Stručnjaci upozoravaju i na posebno osjetljiva razdoblja razvoja. Izloženost u trudnoći povezuje se s manjim plućima i srcem te mogućim poteškoćama u razvoju mozga, dok u starijoj dobi zagađenje može ubrzati procese povezane s demencijom.
Iako je današnje onečišćenje uglavnom nevidljivo, Sir Stephen Holgate, koji je potpisao izvješće Kraljevskog liječničkog koledža, kaže da su dokazi o štetnosti nepobitni. Područja koja su smanjila razinu zagađenja već bilježe zdravstvene koristi.
Što možemo učiniti?
Preporučuje se hodati mirnijim ulicama i držati se podalje od samog ruba ceste, osobito s dječjim kolicima koja su u razini ispušnih cijevi. Istraživanje je pokazalo i da dobro prianjajuća FFP2 maska može smanjiti količinu čestica u krvi, iako stručnjaci ne smatraju da bi je svi trebali nositi. Ipak, mogla bi koristiti osobama s kroničnim bolestima ili onima koji se oporavljaju od srčanog udara.
Unatoč individualnim mjerama, znanstvenici naglašavaju da je ključ rješenja u javnim politikama i smanjenju emisija. “Što bolje razumijemo kako zagađenje uzrokuje bolesti, to ćemo snažnije moći vršiti pritisak na donositelje odluka da smanje izloženost jer to je u konačnici pravi odgovor”, zaključuje Grigg.
