Do pedesete i kasnije većina je situirana i zna na čemu je, pa im u potrazi za novim partnerom ”najpotkovaniji konj u selu“ nije ni u peti. Do zrelih godina nauče cijeniti i ljudske kvalitete pa je logično da njihova nova ljubav prije svega mora imati dobar karakter, slične vrijednosti i životni stil, a ne veliku penziju.
Pa ipak, ubrzo dođe na red pitanje kako će se zakonski tretirati njihova izvanbračna zajednica, odnosno kome će nakon smrti pripasti njihova imovina. Ako pitanja i ne postave odmah oni, postavit će ih potomci.
Zdenka: Djeca su se uplašila za nasljedstvo
O tome svjedoči i naša umirovljena sugovornica Zdenka (72). ”Kad sam kao udovica u svojim šezdesetima počela izlaziti s novim partnerom, djeca su se digla na zadnje noge. Bio je često kod mene i bojali su se da će se useliti te da možda, ako prva umrem, neće htjeti iseliti iz stana. Čak su mi prijetili da će biti posljedica ako se udam za njega. Nisu to govorili zbog poštovanja prema pokojnom ocu, već samo zbog straha da će novi partner staviti šapu na moju imovinu”, rekla je.
Isprva je, kaže, bila ljuta na djecu, no onda je ipak odlučila sastaviti oporuku prema kojoj su oni jedini nasljednici svega što posjeduje. ”To sam iskreno rekla i partneru. Nije imao ništa protiv. Kod samog potpisivanja oporuke okus je bio pomalo gorak jer me proganjalo da je mojima više stalo do zidova nego do moje sreće. No kad bolje razmislim u redu sam s tima da sve što sam stekla s pokojnim suprugom crno na bijelo pripadne isključivo našoj djeci, odnosno unucima”, kazala je.
Dodala je i da su vezu ona i partner prije dvije godine ipak odlučili formalizirati iz jednog praktičnog razloga – kako niti jedno od njih na mirovinskom ne bi moralo dokazivati izvanbračnu zajednicu. Ta zajednica prije svega jamči obiteljsku mirovinu. ”Raspitali smo se i budući da imamo dobru i iskrenu vezu, stali smo pred matičara s dvoje svjedoka. Sva imovina pripast će našoj djeci, ali želimo iskoristiti pravo na dio mirovine po pokojnom supružniku”, priznala nam je gospođa Zdenka.
Pravnica: Brak nije nužan, moguće je potpisati i zajedničku izjavu
Ovaj je par učinio sve što treba kako bi se pravno zaštitili. Voditeljica pravnog savjetovališta SUH-a Štefica Salaj međutim ističe da za to pravo nije nužno sklopiti brak, već postoji i druga mogućnost. ”Starijima koji su razvedeni ili se kao udovci odluče na novo partnerstvo u formi izvanbračne zajednice, bilo bi korisno da potpišu zajedničku izjavu kojom je potvrđuju i navode od kad su u njoj. Mogu regulirati i pitanje nasljeđivanja imovine, ali ono što je sigurno jest da se samo imovina koju su stekli za vrijeme zajedničke izvanbračne zajednice dijeli po pola”. Dodatne savjete potražite ovdje.
Iskustvo zrele veze: Kad bolest i brige nadvladaju osjećaje
Za razliku od ove ispunjene i stabilne izvanbračne veze u kasnijoj dobi, financijska i pravna nesigurnost katkad može razoriti i dugotrajne izvanbračne zajednice, što pokazuje iskustvo gospodina Ivana. ”Imam 74 godine, nisam se ženio niti imam djece, a gotovo 15 godina bio sam u vezi s udovicom koja ima kćer. Dolazila je k meni, kuhali smo zajedno, išli u grad, u kino, na planinarenje, na more, no živjeli smo svaki na svojoj adresi. Bila je to njezina volja, ne moja, više puta sam joj govorio da želim zajednički život“, ispričao je i dodao da je sve bilo u redu dok je bio zdrav.
Prije godinu dana počeo je ozbiljnije bolovati i nekoliko puta završio na hitnoj, pri čemu je bio hospitaliziran. ”Ona me u bolnici posjetila samo jednom, i to prvi put, a njezina kći, koja živi s njom i s kojom sam bio u dobrim odnosima, niti jednom. Svaki put me u bolnicu vozio prijatelj, s kojim sam si blizak još od vremena kada smo bili kolege, iako i one voze. Malo je reći da sam stalno razmišljao koliko je moja partnerica zapravo cijelo vrijeme sebična“, povjerio nam je.
Jasna očekivanja i pravna rješenja
”Kad sam se posljednji put nakon teške operacije oporavljao kod kuće, nazvala me nakon čak mjesec dana i predložila da bi me opet posjećivala. Shvatio sam da se zapravo želi dočepati nasljedstva i obiteljske mirovine i odbio sam je. Tada sam sklopio ugovor o uzdržavanju s prijateljem koji je uskočio svaki put kad mi je bilo nužno. On je 15 godina mlađi i ima dvoje djece, a prepisao sam mu sve, naravno, nakon moje smrti“, dodao je gospodin Ivan.
Baš zato nije naodmet da se za mir u kući i duši, romantici unatoč, unaprijed definiraju očekivanja i pravno riješe financijska pitanja.
Pišite nam i vi kako ste se postavili u novoj vezi u zrelim godinama.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
