‘Otkako smo u mirovini, ne mogu smisliti muža. Što mi je?’

Mnoge sugovornice i sugovornici govorili su nam o sličnom iskustvu nezadovoljstva brakom u životnom razdoblju kad to nisu očekivali – s ulaskom u mirovinu. Među njima je i umirovljenica Silvana (64) iz Samobora, koja nam je iskreno priznala da je mislila kako ima dobar brak, no nakon pola godine u mirovini njezin odnos sa suprugom prerastao je u frustraciju i osjeća se zarobljenom u začaranom krugu nezadovoljstva.

Muž i ja, svijeta dva

“Kad mi je prijateljica, koja je već bila u mirovini dok sam ja još radila, tijekom jedne kave rekla da joj je brak u krizi i nabrojala silne razloge nezadovoljstva, mislila sam da ili jednostavno ima loš brak ili ima previše vremena pa fantazira. Na kraju sam joj rekla: Marina, možda si samo malo pogubljena sad kad si friško u mirovini, klinci su ti otišli od kuće i ti si previše fokusirana na muža”, govori nam umirovljenica Silvana.

“Sve mi je to bilo čudno jer se prije nije toliko žalila. Sjećam se da sam putem kući razmišljala kako srećom nemam tih problema, svoj sam brak smatrala dobrim. No tri godine kasnije i nakon pola godine u mirovini, odjednom sam se našla na istoj točki kao i ona. Rečenice koje izmjenjujem sa suprugom sve su kraće, tišina sve duža. Naoko funkcioniramo, ručamo u podne, plaćamo račune, obilježavamo praznike. No u mene se uvlači nezadovoljstvo i pitanje hoćemo li tako do kraja života. Ovaj rutinski suživot bez ijedne iskrene emocije ili intimnog trenutka doista je zastrašujuć”, rekla je.

Naglasila je i kako je o tome razgovarala sa suprugom, no samo se posvađaju. Smatra da bi trebali posjetiti bračnog savjetnika, ali da suprug tvrdi kako ne vidi problem. Pita se je li ona kriva, je li to normalno i kako dalje.

Bračni savjetnik: U braku ste fizički blizu, ali emocionalno udaljeni

Upravo taj fenomen nove bračne krize u zlatno doba objašnjava dr. Kurt Smith, renomirani američki savjetnik za veze i odnose u članku za SixtyAndMe . Riječ je, kaže, o emocionalnom udaljavanje u zrelim godinama koje vodi do stanja da su supružnici još u braku, ali nisu iskreno povezani, ispunjeni, pozitivni ni istinski sretni.

“Ovo udaljavanje nije otvoreni sukob, radi se o vođenju paralelnih života pod istim krovom. Za mnoge žene i muškarce najveće iznenađenje nije da nešto ne štima, nego koliko se to postupno razvilo. Nije bilo nevjere, eksplozije problema ni klasične krize srednjih godina, samo se dogodilo polagano udaljavanje koje često teče neprimijetno, ali naposljetku preraste u frustraciju”, objašnjava životni savjetnik.

Udaljavanje se u brak uvlači, ističe, dok smo zauzeti svakodnevnim obavezama: podizanjem djece, guranjem karijere, brigom za starije roditelje, zdravstvenim boljkama.

Kako se jaz produbljuje

Bračna intima može postati predvidljiva formalnost, dok emocionalna povezanost postupno slabi. Prostor koji je nekoć bio ispunjen obavezama, strukturom i svakodnevnom užurbanošću sada ostaje prazan, a ta praznina može donijeti osjećaj dezorijentiranosti i usamljenosti.

“Ta se usamljenost može pojaviti čak i kada je partner ljubazan, pouzdan i odan. Problem nije nužno u nečijoj krivnji, nego u spoznaji da je brak godinama počivao više na logistici i zajedničkom funkcioniranju nego na dubljoj emocionalnoj povezanosti. Gomilalo se, ali ima pomoći. Prepoznavanje ranih znakova problema prvi je korak prema obnovi bliskosti i jačanju odnosa”, ističe stručnjak za odnose.

Zašto dolazi do udaljavanja i kako ga razlikovati od ranijih problema

Emocionalno udaljavanje u zrelim godinama razlikuje se od teškoća koje se javljaju u mlađim danima braka. U ovom životnom razdoblju u prvi plan dolaze nova pitanja: Tko sam sada, što želim od ostatka života i kako želim da moj odnos sa suprugom izgleda ubuduće?

Oba partnera prolaze kroz osobne promjene, ali često ne istim tempom ni u istom smjeru. Upravo ta neusklađenost može stvoriti osjećaj udaljenosti i zbunjenosti. “Što se prije prepozna da se jaz povećava, to je veća mogućnost da se odnos ponovno usmjeri i produbi”, ističe bračni savjetnik.

Kako si pomoći i obnoviti vezu

Prvi korak je iskrenost prema sebi i partneru. Tražiti dublju povezanost nije sebično; to je znak pažnje prema vlastitom životu. Nužno je potaknuti otvoreni razgovori i naglas izgovoriti rečenice poput: “Nedostaje mi bliskost s tobom”, “Ponekad se osjećam usamljeno” i “Oboje smo se promijenili i ne želim to ignorirati.”

Ako su razgovori teški i glasni, bračno savjetovanje ili terapija pružaju sigurno okruženje, jezik i perspektivu za vođenje ovih razgovora. Ne odmahujte rukom misleći da ste izgubljen slučaj jer terapija može pomoći iznad očekivanja. Drugi način poboljšanja veze je ponovno povezivanje sa sobom kroz prijatelje, kreativnost, hobije ili svrhu izvan braka, što unosi pozitivnu energiju i može motivirati i partnera.