Reakcije na ispovijest Ivanke (75), koja tvrdi da uživa s 520 eura mirovine i ne razumije zašto drugi umirovljenici kukaju, podijelile su naše čitatelje u nekoliko skupina. Dio ih se prepoznao u njezinoj štedljivosti i disciplini, drugi dio kaže da je posjedovanje nekretnina glavni čimbenik dobrog života s malim mirovinama, a neki upozoravaju da takvo natjecanje u životu sa što manje sredstava normalizira siromaštvo u starosti.
“Imam 60 godina i u invalidskoj sam mirovini. Nas dvoje zajedno imamo 1.100 eura mirovinu. Rekli bi dobro je, ali smo zbog životnih okolnosti podstanari. Stan u Zagrebu nas dođe 500 eura. S režijama 750 eura u sezoni grijanja”, kaže umirovljenica Nena.
“Imamo inkluzivni dodatak za lijekove, prijevoz ako moram negdje ići, a sanitet u povratku čekam po par sati. Pomaže mi kći novčano jer može, a sin na druge načine. Naravno da bi išlo i bez financijske pomoći, skromno, ali išlo bi. Nisam za kukanja jer time samo zamaramo druge”, piše Nena koja živi u okviru nevelikih mogućnosti.
Maroja: Stvar je u vrtu
Drugi tvrde da je ključ u radu i štednji tijekom radnog vijeka. “Muž i ja imamo ukupno 1.400 eura mirovine. Za života smo kupili vrt i napravili nešto kuće. Živimo skromno, ne idemo po kafićima. Obrađujem vrt i ništa nam ne nedostaje. Djeca ne žive s nama, s obiteljima su daleko od nas. Mogu reći nikad bolje nismo živjeli. Daj nam Bože zdravlja i što duže živjeli u mirovini”, objašnjava umirovljenica koja nam se predstavila imenom Maroja.
Velimir: Imam 1.135 eura i štedljiv sam
Velimir (71) precizno navodi svoj režim sa 1.135 eura mirovine. “Djeca su odrasla i žive drugdje, a ja živim sam u kući koja je moje vlasništvo. Nemam običaj ići po kafićima i restoranima, ne pratim modne trendove u odijevanju, ne pijem i ne pušim. Netko bi mogao pitati koja to zadovoljstva imam u životu?”
“Stanujem pored mora pa ljeti svakodnevno plivam duže dionice od 1.500 do 3.000 metara već u 6:30 sati ujutro, u proljeće i jesen bicikliram po brežuljcima jer volim uzbrdice, a zimi hodam i planinarim na zimskim usponima u Sloveniji. Puno čitam i pišem. Spadam u štedljivu vrstu ljudi, sam kuham, perem i peglam. Kada mi se hoće, otputujem nekamo. Kada boravim kod kuće, uštedim polovicu mirovine za neko putovanje. Moje je mišljenje da se treba čuvati loših navika i živjeti disciplinirano”, recept je koji prati ovaj umirovljenik s nešto raskošnijim budžetom od prosjeka.
Mimi: Mnogi kukaju, a imaju velike nekretnine
Sličnu poruku šalje i Mimi, ali uz jednu važnu napomenu: “Moja neto mirovina za 47 godina staža iznosi 865 eura, suprugove za 43 godine 969 eura. Umirovljenici naših godina su uglavnom riješili stambeno pitanje, a i naše dvoje djece su uz našu pomoć riješili svoje. Dok smo radili uvijek smo štedjeli i s našim mirovinama svaki mjesec štedimo 600 eura.”
“Veseli nas kada bez opterećenja djeci i unučadi možemo nešto pokloniti. Dosta putujemo, još ponekad odemo na skromniji ručak u restoran, na predstave i koncerte, ali smo odlučili da više ništa nećemo ulagati u stan jer će djeca to sve baciti kad nas ne bude. Ne znamo kako se u gradu može preživjeti sa 500 eura mirovine, ali osobno znam mnoge koji kukaju, a iznajmljuju po dva-tri stana ili imaju velike štednje i nekretnine. Žao mi je pravih radnika koji ne mogu uživati u starosti sa svojom mirovinom”, zaključuje Mimi.
Edita: Umirovljenici se natječu u siromaštvu
No, nisu svi spremni prihvatiti natjecanje u skromnosti. “Mnogi današnji penzioneri odgajani su u smislu da im ništa ne pripada, da ništa ne zaslužuju i da je sramota išta za sebe tražiti. I zbog toga sad kao da se natječu tko je u stanju preživjeti s manje novaca. Ne, dragi ljudi, pripada vam više nego većina dobiva, a vaša naučena skromnost je uglavnom nuspojava lošeg upravljanja novcem od strane onih koji bi time što osiguravaju vama uspjeli preživjeti valjda dva dana”, zaključuje Edita.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
