Zvjezdana Tešić, rođena Brletić, iz Ogulina cijeli život radi ono što najviše voli – dugogodišnja je profesorica engleskog i njemačkog jezika u ogulinskoj Gimnaziji i Strukovnoj školi Bernardina Frankopana. Uz to je i stalna sudska tumačica za oba jezika, a do mirovine je dijele dvije i pol godine.
Priča nam da je još kao osnovnoškolka znala što želi pa je snove slijedila čak i kad je to značilo odlazak iz obiteljskog doma sa samo 16 godina i preseljenje u učenički dom u Zagrebu kako bi pohađala jezičnu gimnaziju.
”Ogulin mi u to vrijeme, u okviru Šuvarove reforme školstva, nije nudio usmjerenje koje bi mi omogućilo siguran prolaz na prijemnom ispitu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. A kako sam silno željela studirati engleski jezik, odlučila sam upisati jezičnu gimnaziju u Zagrebu, koja se tada zvala Obrazovni centar za jezike“, otkriva nam ova rođena Ogulinka.
Velegrad i prilagodba na novu sredinu
U učeničkom domu, priča nam, doživjela je neku vrstu kulturološkog šoka. “Sjećam se koliko mi je teško bilo prilagoditi se novom okruženju pa sam vikendom stalno bježala u svoj Ogulin. To se odrazilo i na moju opuštenost u razredu i uglavnom sam bila usmjerena samo na učenje. No kolege pamtim kao susretljive i zaigrane mlade ljude kojima sam pomalo zavidjela na lakoći življenja”, ispričala je.
”Najviše sam se družila s Marijom Skorupski iz Opuzena, također ‘djevojkom sa sela’, kao i s Majom Ignjatović, Radojkom Ligutić i Verom Lončar. U najboljem su mi sjećanju i profesori koji su obilježili moj profesionalni put, ali i pogled na život: prva razrednica Zlata Kipčić, Divna Francetić, Mirjana Joksić-Goranić, Ante Vujević i Gordana Mrđen”, prisjetila se.
”U pamćenju mi je ostalo i to kako smo za Božić, koji se u socijalizmu nije službeno slavio i bio je normalan nastavni dan, uvijek pjevali pod satovima, uz instrumentalnu pratnju na gitarama koju su nam upriličile učenice Virginia Vila i Radojka Ligutić”, otkriva.
Diplomirala nakon 20 godina
Na prijemnom za fakultet briljirala je, no nakon što je uspješno položila ispite prve godine, prekinula je studij. ”Dojadilo mi je štrebanje i počela sam izlaziti, a ubrzo sam se i udala te rodila dvoje djece. Tada je počeo Domovinski rat, a Ogulin nije imao profesora njemačkog pa su me pozvali raditi budući da se pročulo da sam i taj jezik studirala. Plan mi je bio nastaviti studij uz rad, no poslovne i privatne obveze odužile su ga pa sam diplomirala tek dvadeset godina nakon mature”, kaže
Zadnji ispit kod srednjoškolske kolegice
”Zanimljivo je da sam jedan od zadnjih ispita polagala kod kolegice iz srednje škole Snježane Veselice, tada već predavačice na Filozofskom. To uvijek prepričavam mlađim kolegama i učenicima”, rekla je i dodala te da je ponosna na sebe što nije odustala. Iz cijelog razgovora može se zaključiti i da je na poslu istinski sretna već preko trideset godina te da se još nije umorila. ”Ne žuri mi se u mirovinu, sve moje brige nestanu kad otvorim vrata škole”, protkala je više puta kroz razgovor.
Danas rado dolazi u Zagreb na godišnjice mature, a ove godine njezin razred slavi okruglih 45 godina, o čemu smo pisali ovdje. ”Većina kolega se rado odazove, a ti me susreti uvijek razvesele i podsjećaju da prijateljstva stečena u mladosti mogu trajati cijeli život“, kaže ova vedra i ustrajna profesorica iz Ogulina.
